Hrvatski savez za nedjelju predlaže da trgovine rade od ponedjeljka do petka od 6 do 20 sati, subotom od 6 do 18 sati, da su zatvorene blagdanima i da nedjeljom rade pet puta godišnje
Uvjeren sam da svi trgovci ne žele raditi nedjeljom, samo što je
u brojnim tvrtkama koje su odgovorne dioničarima i vlasnicima,
pogotovo onima izvana, situacija puno složenija. No mogu reći da
se na jednoj od sjednica Vijeća trgovine u HGK 90% trgovaca
izjasnilo za neradnu nedjelju, a tek njih 10% protiv.
Nedjelja se u našem društvu ionako tretira kao neradni dan pa
imam veliko povjerenje da će naša Vlada, koja je mlada i moderna,
potegnuti to pitanje i donijeti najbolje moguće rješenje – kazao
nam je ovih dana čelnik križevačkog KTC-a i predsjednik udruženja
trgovine HGK Ivica Katavić, koji je odlukom o
neradnim nedjeljama za svoje zaposlenike ponovno otvorio
Pandorinu kutiju, o kojoj je u Hrvatskoj već u dva navrata
odlučivao Ustavni sud.
Već tri godine KTC-ove trgovine ne rade na vjerske blagdane, a
promet im, ustvrdio je Katavić, svejedno raste. Od početka 2020.
nijedan od njegovih 1400 radnika neće raditi ni nedjeljama, koje
su zajedno s blagdanima tom domaćem trgovačkom lancu donosile oko
110 milijuna kuna godišnje. Imaju veliki ugled te lojalne kupce
koji ih podržavaju pa vjeruju da će se taj prihod preusmjeriti na
neke druge dane u tjednu.
– U Austriji, koja je puno jača od nas i po zimskom i po ljetnom
turizmu, nitko ne postavlja pitanje zašto kruh ne može kupiti u
nedjelju – ističe Katavić, uvjeren da bi u konačnici benefiti
bili puno veći, pogotovo u situaciji kad Hrvatska vapi za
kvalitetnim radnicima. Trgovci su trenutačno jedno od
najdeficitarnijih zanimanja u nas, a kad počne turistička sezona,
nije isključeno da ćemo i u trgovinama gledati sve više radnika
iz Indije, Nepala, Mjanmara… koji u nas već popunjavaju pozicije
mesara, pekara…
– Na razgovoru za posao prvo nas pitaju moraju li raditi
nedjeljom – kaže čelnik NTL-a, predsjednik HUP-ove udruge
trgovine Martin Evačić, potvrđujući da članice
HUP-a, kao ni HGK, nemaju jedinstven stav o (ne)radnoj nedjelji.
Oko 3-4% godišnjeg prometa, koliko u ukupnim prihodima trgovaca u
prosjeku čini rad nedjeljom, često je jedina prevaga prema
pozitivnom poslovanju pa trenutačno, zapravo, nitko nije za
potpunu zabranu.
– Mislim da je dovoljno ostaviti deset radnih nedjelja u godini
po izboru svakog trgovca, a da ostale budu neradne. Fama je da
nam turizam priječi da to uvedemo. U Austriji subotom poslije 14
sati ništa ne radi, nedjeljom baš ništa, a turistički su pet puta
jači od nas. A mi smo veći pape i od pape – objasnio je, ističući
da država pažljivo treba razmisliti o varijanti koju Ustavni sud
neće moći rušiti. Nedjelja je, podsjetimo, do sada u Hrvatskoj u
dva navrata bila neradna – 2004. i 2009., no zbog prevelikog
broja izuzeća određenih vrsta trgovina Ustavni je sud ove odredbe
Zakona o trgovini proglasio neustavnim.
– Jedno od rješenja je i to da se ozakoni da se nedjelja radniku
plati 500% pa da se vidi kojem bi se trgovcu taj rad isplatio –
sugerira čelnik NTL-a Evačić.
Balans privatnog i poslovnog
Direktorica Sektora trgovine HGK Tomislava
Ravlić objašnjava kako danas, primjerice, uz Hrvatsku,
trgovine nedjeljom rade u Sloveniji, BiH i Mađarskoj, u Italiji
nema ravnomjernog radnog vremena, dok u Njemačkoj i Austriji
nedjeljom ne rade.
– Kad bi se u našoj zemlji nedjelja ponovno uvela kao neradni
dan, trgovci bi uskladili svoje radno vrijeme, no zbog
potrošačkih navika postoji mogućnost da kupci odlaze u susjedne
zemlje u kupnju te bi posljedično moglo doći do odljeva sredstava
u druge zemlje – tvrdi ona. Iz Tommyja načelno podržavaju
inicijativu za ograničavanje/reguliranje rada nedjeljom, “ali
isključivo ako se ograničenje provodi bezuvjetno, bez ikakvih
iznimki i pogodovanja bilo kojem tržišnom segmentu ili subjektu”.
– Potrebno je sagledati sve relevantne aspekte koji determiniraju
ovu problematiku, kao i moguće efekte eventualnog ograničavanja
rada nedjeljom, i pozitivne i negativne, kako bi konačno zakonsko
rješenje bilo primjenjivo i održivo, u skladu s potrebama
gospodarstva i društva ukupno – istaknuo je Dario
Mamić iz Tommyja. I iz Grupe Pivac podržali bi
inicijativu neradne nedjelje “pod uvjetom da se provede bez
iznimki, ravnopravno za sve i na način koji će biti prihvatljiv
Ustavnom sudu”.
– Naša je praksa izbjegavati rad nedjeljom koliko je to moguće i
oko 35% naših maloprodajnih trgovina trenutačno ne radi
nedjeljom. Smatramo da bi se ukidanjem radne nedjelje postigla
veća motiviranost i zadovoljstvo radnika te bismo mogli
jednostavnije regulirati radno vrijeme i dan odmora na koji
radnici imaju pravo, a sve bez većih utjecaja na promet s obzirom
na to da bi se potrošnja rasporedila na ostale dane u tjednu.
Zabrana rada nedjeljom već je na snazi u pojedinim
zapadnoeuropskim zemljama i nema razloga da i Hrvatska ne prati
takvu praksu, provedbom zakona koji bi bio pisan po uzoru na
zakone onih zemalja koje su takvu regulativu uspješno
implementirale – poručili su iz Pivca.
– Kako bismo svojim zaposlenicima omogućili ravnotežu između
poslovnog i privatnog života, još smo prije više od tri godine
uveli petodnevni radni tjedan, omogućivši im više slobodnog
vremena za obitelj i hobije, neovisno o danu u tjednu –
odgovaraju iz Kauflanda. Dragan Munjiza, glavni
izvršni direktor Lonije, kaže da tom društvu odgovara i scenarij
totalne liberalizacije rada nedjeljom, no djelatnici tada ne bi
bili zadovoljni i još bi lakše birali odlazak iz zemlje ili rad u
nekom drugom sektoru. Lonia zato zbog zadovoljstva radnika i
troškova rada, ali i zbog zadovoljenja i očuvanja navika stalnih
kupaca u često jedinoj trgovini u selu, nedjeljom i blagdanima
radi što je moguće kraće u odnosu na konkurenciju.
– Nedjelja Loniji donosi 10-11% ukupnog tjednog prometa i, kada
nitko ne bi radio nedjeljom, osim eventualno benzinskih postaja s
ograničenim asortimanom hrane, taj bi se promet disperzirao na
ponedjeljke, subote, većinom i petke bez dugoročnog gubitka
ukupnog prometa. Ali tek nakon što se promijene kupovne navike za
što treba oko godinu dana – objašnjava on, uvjeren da je neradna
nedjelja bliska budućnost Hrvatske. – Gdje ima volje, ima i
načina pa, ako konzultiramo (prepišemo) zakon iz Slovenije ili
Austrije, koja je po apsolutnom iznosu koji u BDP-u zauzima
turizam “jača” od RH, nema šanse da zakon padne na bilo kojoj
instanci. Trgovački lanci koji su u kapitalno stranom vlasništvu
posluju i u tim zemljama i nemaju nikakvih problema. Müller, dm,
Eurospin, Spar, Kaufland, Lidl, Bipa, Tedi… svi oni potječu iz
zemalja u kojima postoji nekakvo ograničenje rada nedjeljom –
tvrdi naš sugovornik. Dodaje da je nedjelja, zbog navike,
najvažniji dan trgovačkim centrima poput Westgatea ili City
Centera one.
– Međutim, ako subotom na Mariahilfe Strasse nakon 17 sati dućani
ne rade, a ne radi ni najveći trgovački centar Parndorf pokraj
Beča, tada je jasno da se i trgovački centri mogu u dogledno
vrijeme organizirati da budu profitabilni i bez rada nedjeljom
(prvu godinu sigurno ne!). BDP Hrvatske neće pasti zbog toga ni
za jedan cent – kazao je.
Slobodan Školnik, predsjednik uprave Emmezete,
uvjeren je da oni koji guraju neradnu nedjelju ne rade ni
nedjeljom ni subotom. – Radnici u maloprodaji gotovo nikada
nemaju slobodne vikende i u tome ja vidim veliki problem. Smatram
da bi puno bolje od zabrana rada bilo regulirati radno vrijeme
tako da se radnicima omogući jedan ili čak dva slobodna vikenda u
mjesecu. Na taj bi način društvo pokazalo da se brine o radnicima
– ističe Školnik te objašnjava kako je neradna nedjelja u
slabašnom gospodarstvu poput hrvatskoga, koje se sporo razvija i
zaostaje za drugim članicama EU te ovisi o turizmu i trgovini
direktan udar na gospodarsku aktivnost.
Da obitelji budu zajedno
– Emmezeti je nedjelja drugi najvažniji dan u tjednu po
prihodima. Od prošle godine uveli smo šest slobodnih vikenda
godišnje i smatramo da je pored svega što inače radimo za radnike
to pravi način brige o njima – istaknuo je Školnik. No zbog malih
plaća, radne nedjelje, katastrofalnih demografskih trendova i
gospodarski uvjetovanog iseljavanja iz Hrvatske, radnika u
trgovini sve je manje pa iz Sindikata trgovine Hrvatske pozivaju
mjerodavne da se uključe u rješavanje tog problema, inače će doći
do kolapsa. – U maloprodaji radi 71% žena, što je još jedan
diskriminacijski čimbenik. Te žene ne mogu planirati obiteljski
ni privatni život, a nedjelja je u Hrvatskoj i prema ugovoru sa
Svetom Stolicom neradni dan – ističe predsjednica STH
Zlatica Štulić.
Istraživanje bivše zastupnice u EP-u Marijane
Petir, na čiju je inicijativu Sabor dva puta usvajao
odredbe Zakona o trgovini o neradnoj nedjelji, ali su zbog
prevelikog broja izuzeća određenih vrsta trgovina padale na
Ustavnom sudu, pokazalo je kako četiri petine građana, odnosno
njih 82% (87% žena i 77% muškaraca) podržava uvođenje slobodne
nedjelje u svim trgovinama u Hrvatskoj. S druge strane više od
dvije trećine građana (68%) kupuje nedjeljom, od čega njih 18%
svaku nedjelju, a kupnja je usmjerena na prehrambene proizvode
(75%).
– Obiteljima nedjeljom treba omogućiti da budu zajedno, a kako
trgovcima manjka radne snage, sve su bliže kompromisu kojim će se
zaštititi prava radnika i osigurati im tjedni odmor, koji je u
našoj kršćanskoj tradiciji – uvjerena je Petir. U okruženju je
puno zemalja s različitim rješenjima koja su prihvatljiva za
Hrvatsku. Potreban je samo dijalog iz kojeg će se iznjedriti
najbolje rješenje za radnike i poslodavce.
Osnivač Hrvatskog saveza za nedjelju fra Bože
Vuleta još je u travnju ove godine Ministarstvu
gospodarstva uputio prijedlog za rješenje problematike (ne)rada
nedjeljom. Savez predlaže da trgovine budu otvorene od
ponedjeljka do petka od 6 do 20 sati, a subotom od 6 do 18 sati;
da trgovine obvezno budu zatvorene blagdanima i neradnim danima
te da nedjeljom rade pet puta godišnje po izboru samih
poslodavaca. Kao iznimke od zabrane predlažu se trgovine na
kolodvorima, u zračnim i trajektnim lukama, nacionalnim
parkovima, benzinskim postajama i odmorištima na autocestama te
predlaže novčano kažnjavanje za nepoštivanje radnog vremena i
zatvaranje trgovina pri trećem prekršaju.
Ali tko će raditi?
– Nismo dobili službeni odgovor Ministarstva gospodarstva, no
rekli su nam da rade na prijedlogu zakona na tu temu koji bi,
kako sam razumio, nakon što određene mjere dogovore sa svim
relevantnim partnerima, uskoro trebao biti pušten u proceduru –
kaže fra Vuleta. Sva istraživanja pokazuju da trgovci ostvaruju
najmanje prometa nedjeljom i blagdanom. To nam je potvrdila
i Porezna uprava. No bez obzira na to koliko je gospodarski
opravdana, činjenica je, tvrdi fra Vuleta, da je radna nedjelja
nezdrava, nepotrebna i društveno štetna.
– Uporno ponavljamo da nijedan dan u tjednu ne može zamijeniti
nedjelju i, ako to treba dokazivati, onda imamo problem. Ako
ljudi stalno rade i prema njima se ponaša kao prema strojevima,
naravno da su nezadovoljni i da odlaze, a s druge strane mladi
ljudi koji cijeli tjedan rade često nisu u situaciji ni da
planiraju brak i obiteljski život, nisu slobodni odabrati ni hoće
li imati djece, a kamoli da planiraju više njih. Tako pilimo
granu na kojoj sjedimo i društvo nam se dugoročno urušava. Možemo
imati kapital, ali tko će raditi – pita on.
Demograf Marin Strmota smatra da se o neradnoj
nedjelji već dugo raspravlja površno i interesno. – Naravno da
neradna nedjelja sama po sebi neće demografski revitalizirati
Hrvatsku. No atipični oblici radnog vremena svakako su povezani s
uvjetima života i rada, a posljedično i s demografskim
komponentama razvoja jedne zemlje – objašnjava on. Jedna od
osnovnih društveno-gospodarskih odrednica fertiliteta je
društveno-ekonomski položaj žene u društvu, što je usko povezano
s položajem žene na tržištu rada. Središnji problem europske
politike prema ženama upravo je usklađivanje zaposlenosti i
obiteljskoga života kao preduvjeta svih promjena vezanih za
društveni položaj žena.
– Ustanove koje pokrivaju razne oblike usluga u skrbi o djeci ni
kapacitetom ni radnim vremenom ne prate potrebe zaposlenih žena
kako bi se uskladile njihove radne obveze i obiteljski život. U
RH ne postoji dječji vrtić koji obavlja djelatnost organiziranog
oblika odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi
nedjeljom s obzirom na to da je pedagoški standardna praksa
petodnevnog radnog tjedna predškolskih odgojno-obrazovnih
institucija – objašnjava Strmota.
Istraživanje Esping-Andersena (2002. godine) pokazalo je da
zapošljavanje na određeno vrijeme i nesigurnost posla
destimulativno djeluju na fertilitet. S druge strane preferencije
o trenutačnim i željenim uvjetima rada (rad na puno ili skraćeno
radno vrijeme) ovise ponajprije o zahtjevima obiteljskoga života,
i istraživanja pokazuju kako mogućnost rada s nepunim radnim
vremenom s dobrim radnim uvjetima u smislu zaštite zaposlenja i
socijalnih naknada ima pozitivne efekte na fertilitet.
– Visoko vrednovanje vremena provedenog u podizanju djece važna
je pretpostavka u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života.
Povodeći se time, raspored rada koji je inkompatibilan s
obiteljskim životom (rad vikendom, prekovremeni rad, rad u
večernjim satima) jače je povezan sa stresom vezanim za
usklađivanje posla i obitelji – objašnjava. A kako se na tu temu
dominantno misli na djelatnost trgovine, potrebno je naglasiti da
je u sektoru trgovine zaposlen najveći broj žena na tržištu rada.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, 17,8%
svih zaposlenih žena, ili 115 tisuća žena radi u djelatnosti
trgovine. Također, ako uzmemo i prosjek plaća u toj djelatnosti,
koji je među najnižima na tržištu rada, tada je logika negativne
veze uvjeta i fertiliteta više nego opravdana, dodaje on. Tvrdi i
da je zanimljivo i ekonomski nelogično objašnjenje trgovačkih
lanaca da u Hrvatskoj nedjeljom moraju raditi kako bi opstali,
dok u matičnim zemljama ne rade.
Primjer dviju brzina
– Da bi se dokazala takva teza, dovoljno je potražiti radno
vrijeme najvećih trgovačkih lanaca u Njemačkoj, Austriji,
Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i vidjeti kako to da u tim
zemljama nedjeljom ne rade (a to su uglavnom i zemlje iz kojih
potječu isti trgovački lanci). Je li riječ o nekom obliku
diskriminacije? Je li i ovo primjer dvobrzinske Europe? – pita
on. Do zaključenja ovoga broja Obzora nismo dobili odgovor iz
Ministarstva gospodarstva. Iz Ministarstva rada i mirovinskoga
sustava kažu pak da su upoznati s inicijativom Saveza za neradnu
nedjelju, koja se zalaže da se u dane blagdana, na neradne dane i
nedjeljom u trgovinama ne radi.
No razmatranje ovog prijedloga i donošenje odgovarajućih
zakonskih rješenja u slučaju rada u trgovini u djelokrugu su
Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, kao i Zakona o
trgovini, kojim je uređeno radno vrijeme trgovina, prava i obveze
trgovaca te prekršaji vezani za obavljanje djelatnosti trgovine,
dok Zakon o radu, ističu, uređuje samo radno vrijeme radnika.