Pogodno vrijeme i izuzetno niske temperature (4. siječnja 1971. zabilježena je temperatura od -22°C) omogućili su da Varaždin dobije površinu za klizanje.
8.1.1971. Otvoreno je klizalište na školskom rukometnom igralištu
sadašnje II. osnovne škole, a tadašnjih škola Ratimir
Herceg i Božena Slukan. Pogodno vrijeme
i izuzetno niske temperature (4. siječnja 1971. zabilježena je
temperatura od -22°C) omogućili su da Varaždin dobije površinu za
klizanje. Ledenu površinu pripremio je Omladinski hokej klub
‘Varaždin’.
Grad Novi Marof nastao je uz dvorac kojeg je oko 1776. godine
sagradio grof Ljudevit Erdödy. Njegov otac,
grof Đuro Erdödy, već je ranije ispod sela
Ključa uz rijeku Bednju sagradio jednokatni dvorac, ali zbog
čestih poplava i brojnih komaraca, Erdödijevi su napustili tu
građevinu i odlučili na obližnjem brežuljku sagraditi svoj dom –
Novi majur. Jednokatni dvorac u obliku četverokuta sagrađen je u
kasnobaroknom klasicističkom stilu. Naselje Novi Marof uz dvorac
u početku se sporo razvijalo pa je 1857. godine ovdje živjelo
samo devetnaest stanovnika. Do rasta je došlo 1886. godine
kada je sagrađena željeznička pruga Varaždin-Zagreb i Novi Marof
postao središte općine, kotarskog suda, oružničke postaje i
pošte. Te je godine u Novom Marofu bilo trinaest kuća i 140
stanovnika. Godine 1926. u Erdödijevom dvorcu otvoreno je Državno
lječilište za plućne bolesti. Naselje Novi Marof proglašeno je
gradom 1997.godine.
U 15. i 16. stoljeću za vrijeme stalnih prodora turske
vojske prema srednjoj Europi, kao jedan od glavnih obrambenih
gradova, Varaždin je bio zaštićen čvrstim bedemima i okružen
opkopima s vodom. Jednako tako bila je zaštićena i starogradska
tvrđava, plemićko sjedište varaždinskog župana. Nestankom ratnih
opasnosti početkom 19.stoljeća počelo je rušenje bedema i
zatrpavanje grabišta, a radovi su trajali tridesetak godina.
Bedemi oko starogradske tvrđave nisu srušeni niti održavani pa je
1919.godine bilo pokušaja da se zapuštene zidine uklone, prostor
sravni s ostalim terenom. Međutim, Varaždinci su se pobunili
protiv takvih namjera, a gradsko poglavarstvo angažiralo je
vrtlara iz Njemačke koji je napravio plan uređenja bedema. Do
zatrpavanja blatnih jama, uređivanja zemljišta, sadnje
drveća i grmlja, sijanja trave došlo je tek 1937. i 1938. godine.
Od tada je popularna Bašća omiljeno sastajalište mladih i jedan
od najljepših parkova u gradu.