Nikola Franćić hrvatski je reprezentativac u aeromodelarstvu te vlasnik jedinstvene tvrtke koja proizvodi bespilotne letjelice. Dosad je izradio 60 - ak modela te ih izvozi diljem svijeta.
U vrijeme kada mladi masovno odlaze u inozemstvo zbog posla, iz
Ludbrega dolazi pozitivna priča o 28 – godišnjem Nikoli
Frančiću koji se od malih nogu bavi aeromodelarstvom te
je jedan od najboljih u Hrvatskoj, a iz hobija se razvila ideja o
proizvodnji letjelica za natjecanja, te je danas vlasnik vlastite
tvrtke.
– Aeromodelarstvom sam se počeo baviti od malih nogu u
Aeroklubu ‘Rudolf Fizir’ u Ludbregu jer je jedan
od osnivača bio moj otac te me on uveo u taj sport koji se meni
na prvu svidio. Dugi niz godina sam se s time bavio isključivo
kao natjecatelj pa sam to na kraju uspio pretvoriti u posao od
kojeg zarađujem i živim – ispričao je Nikola kako je započela
njegova priča.
‘Ludbreški klub je jedan od najuspješnijih’
Aeromodelarstvo je sport nepoznat široj javnosti, no taj je sport
rasprostranjen u cijelom svijetu, a Nikola je i član hrvatske
reprezentacije koja redovito sudjeluje na europskim i svjetskim
prvenstvima te postiže sjajne uspjehe.
– U ovom sportu postoje europska i svjetska prvenstva na razini
reprezentacije, te državna prvenstva i ‘Euroliga’ na razini
klubova. Ludbreški klub je jedan od najuspješnijih u Hrvatskoj pa
je tako naš član Marko Damjanović prošle godine
postao svjetski juniorski prvak. Moj najveći uspjeh je osvajanje
drugog mjesta u Euroligi i osvajanje
ekipnog drugog mjesta na svjetskom prvenstvu sa
reprezentacijom Hrvatske.
Nikola kaže kako u Hrvatskoj konkurencija postoji, no nije
velika. Uz ludbreški klub tu su još i vrlo jaki klubovi u
Slavonskom Brodu i Zaprešiću. Na svjetskoj pak razini Hrvatskoj
su najveći konkurenti Njemačka i Kina.
– U Hrvatskoj nema puno klubova, no oni koji djeluju su zaista
dobri i na svjetskoj razini pa tako imamo i svjetskog prvaka koji
dolazi iz Slavonskog Broda. Ovaj sport je rasprostranjen po
cijelom svijetu, no to je sve na nekakvoj amaterskoj razini i ne
postoje profesionalci. Njemačka je vrlo jaka, a u zadnje vrijeme
javlja se Kina.
‘Moje letjelice imaju raspon od tri do četiri
metra’
U ovom sportu postoji desetak kategorija letjelica, a Nikola se
natječe u F3K i F5J-N kategoriji. Upravo izrađivanjem modela
letjelica iz F5J-N kategorije, Nikola se počeo baviti 2016.
godine kada je i otvorio vlastitu tvrtku koja danas posluje
odlično, a cijene njegovih modela kreću se između 750 i 950 eura.
– Letjelice iz F3K kategorije su raspona metar i pol i one se
bacaju rukom i to tehnikom sličnom bacanju diska, dok se
letjelice iz F5J-N kategorije dižu u zrak pomoću elektromotora
koji se nakon 30 sekundi gasi i tada njima upravlja isključivo
natjecatelj. Takve modele ja proizvodim i oni imaju nešto veći
raspon krila, od tri do četiri metra – objasnio nam je ovaj mladi
poduzetnik.
‘Posao ugovaram preko Facebook stranice’
Iako je tvrtka otvorena u Ludbregu 2016. godine, prvi model
izrađen je tek krajem 2017. i od tada je izrađeno i prodano 60
-ak modela, a gotovo svi napravljeni su za strano tržište pa tako
Nikola svoje modele izvozi čak i u daleku Kinu i SAD.
– Firmu sam osnovao sam, ali moram reći da se nalazim u programu
‘Lucere’, ludbreškog poduzetničkog inkubatora koji mi je puno
pomogao na samom početku. Zaposlenih nemam, ali mi tata pomaže
oko same izrade modela. Najduže je trajalo da izbacimo taj prvi
model jer je trebalo izraditi kalupe, a najbolji marketing mi je
kad sam na natjecanju uspješan sa svojim modelom jer se on tada
automatski i bolje prodaje, a većinu posla ugovaram preko
Facebook stranice.
‘Imam prijatelje u cijelom svijetu’
Kao član kluba i reprezentacije, Nikola je bio na mnogim
natjecanjima diljem svijeta, a kaže kako mu je u sjećanju ostala
daleka Kina koja je potpuna drugačija od Hrvatske te napominje
kako zbog sporta ima prijatelje u cijelom svijetu, a u ne tako
dobrom sjećanju ostalo mu je putovanje u Ukrajinu.
– Puno putujemo zbog natjecanja, a Ukrajina je ostala u sjećanju
po jako lošim cestama. Imali smo 700 kilometara i prvih 400 smo
prošli u pet sati, a ostalih 300 vozili smo se dvanaest sati. Ali
ono što je odlično je da zbog ovog sporta poznajem ljude iz
cijelog svijeta i gdje god da dođem, u krugu nekih 300
kilometara, mogu pronaći nekog kod koga mogu prespavati. Uz to,
uspio sam sport i hobi pretvoriti u uspješan posao i zaista se ni
jedan dan ne osjećam kao da moram na posao jer volim to što radim
– zaključio je Nikola.
