Obilaze siromašne i pomažu ljudima u najzabačenijem krajevima Hrvatske te im omogućuju bolji život.
Maja Sever, Branka Bakšić Mitić i
Varaždinka Mateja
Medlobi ovogodišnje su dobitnice nagrade
‘Ponos Hrvatske’ zato jer obilaze siromašne i pomažu ljudima u
najzabačenijem krajevima Hrvatske te im omogućuju bolji
život.
– U ljeto 2018. Hrvatska je plakala zbog bake Ljube
Obradović koja cijeli život živi bez struje u selu u
blizini Gline, a jedini joj je prihod malena suprugova
invalidnina. Pročulo se i za tužnu priču o Mići
Jeliću koji prima 800 kuna socijalne pomoći koji da bi
uštedio za popravak kuće živi od tople vode sa šećerom i kruhom.
U isto vrijeme, Milan Radić progovorio je o borbi s vukovima u
vlastitom dvorištu.
Ovo su priče malih ljudi zaboravljenih od države i sustava,
odcijepljenih od svijeta. Barem je tako bilo dok im novinarka
Maja Sever nije dala glas. Krenula je na teren, kako ona kaže –
samo je radila svoj posao.
U kratkoj reportaži za emisiju Nedjeljom u 2 ispričala je što se
to događa u glinskom kraju i potakla ljude na akciju koja i dan
danas traje – piše Ponos Hrvatske.
Maja Sever je novinarka, aktivistica, humanitarka, majka tri
djevojke, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske. Ove godine
postala je i službeni ponos Hrvatske nesebičnim zalaganjem kroz
inicijativu Ljudi za ljude kojom je Ljubi, Mići, Milanu i mnogim
drugim ljudima olakšala život.
– Nisam imala neke želje niti plan, jednostavno su mi se nakon
reportaže javile Matea Medlobi i Branka Bakšić. Sjele smo na kavu
i dogovorile pokušati napraviti most između ljudi koji su se
javili i žele pomoći i onih kojima je pomoć potrebna –
objašnjava Maja.
Već više od godinu dana svakog četvrtka u Martićevoj ulici u
Zagrebu se nalaze i prikupljaju razne potrepštine za stanovnike
Gline i okolice, ali i drugih za koje čuju ili se jave za pomoć
preko Facebook stranice.
Mateja Medlobi: ‘Našle smo se na kavi i sve dogovorile’
– Sve je počelo kad je Maja snimila jedan prilog za emisiju na
kojoj radi, a koji sam sasvim slučajno gledala. Dugo me nešto
nije pogodilo kao uprave te slike i snimke iz Majinog priloga i
strašni uvjeti u kojima naši sugrađani i sugrađanke žive, a koji
su bili prikazani. Htjela sam nekako reagirati pa sam se javila
Maji da vidimo što možemo učiniti. Kako je Maja obično vrlo
responzivna za takve stvari i odmah ima ideju što, kako i gdje,
mi smo se našle na kavi, i osmislile facebook stranicu. Malo smo
mozgale o samom imenu i došli do ‘Ljudi za ljude’ jer je ideja
bila da zaista bude neposredno – od ljudi za ljude, od onih koji
doniraju direktno do onih kojima su donacije potrebne – priča
Mateja Medlobi za Ponos Hrvatske.
Potom su sjele na kavu s Brankom, koja je sve ono što one rade
sada ionako radila i bez njih i neumorno obilazila te ljude po
terenu cijele dane kako bi pomogla.
– Ona vas posrami svojim dobročinstvom, da se tako izrazim u
najboljoj namjeri. Nakon što vidite što ona radi i kako, ne
možete se ne uključiti. Tako da smo sve 3 nekako kliknule odmah
na prvu, i odlučile pokrenuti prvu akciju skupljanja donacija u
Zagrebu pa voziti idući dan za Glinu i vidjeti kako će to
ići – kaže Medlobi.
Odmah nakon što su prvu subotu skupile hrpu donacija, znalu su da
se ta priča mora nastaviti. Ljudi su sjajno reagirali, a Mateji
je bilo drago što uopće može biti dio jedne takve neposredno
iskrene i inspirativne priče. I to uz Maju i Branku koje su
zaista neumorne u svojem naumu da pomognu.
– Pa sjećam se prvog odlaska na teren, mislim da smo obišli
desetak kuća. Teško mi je sada izdvojiti, taj prvi put me zaista
potreslo. Iako sam tijekom faksa imala prilike vidjeti ranjive
socijalne skupine i raditi s njima, ovo je zaista neki novi
level. Kada dođete u kuću baki koja nema vode, struje, a niti pod
kako spada, onda shvatite da smo dio našeg društva u potpunosti
marginalizirali i zaboravili – objašnjava.
‘Osjećala sam tugu, ljutnju i razočarenje’
Bilo joj je nevjerojatno gledati ljude od 85 godina koji nemaju
osnovne životne uvjete zadovoljene a žive zaista zaboravljeni
usred udaljenih šuma u drvenim barakama. Ne samo da je osjećala
tugu, osjećala je i ljutnju i razočaranje.
– Ljutnju zbog naše pasivnosti i pasivnosti institucija koje su
stvorene sa svrhom da rješavaju takve probleme. A razočaranje jer
ne mogu vjerovati da živimo u društvu u kojem je temeljno vezivno
tkivo poljuljano. Barem prema onome kako ja vidim društvo. Ako
nas nije briga kako žive najslabiji od nas i ako ne koristimo
snagu društva i društvenih procesa da to promijenimo na bolje,
onda gubimo ono što to društvo u svojoj srži treba biti. Nitko od
nas nije rođen odvojen od društva i ne možemo nastaviti okretati
glave od onih koji nas trebaju najviše. Bez obzira tko to bio u
danom trenutku. I to je ono što je najvrjednije u ovoj
inicijativi – pokazali smo da mnogo velikih ljudi kroz mala djela
radi ogromne stvari – govori Mateja.
Ne možete ostati hladni, ističe, kada vidite baku koja na toalet
ide 200 metara iza svoje kuće, usred šumice. Ili čovjeka koji
nema novaca za hranu pa miješa šećer i vodu da preživi dan.
– To je realnost tamo i svaki odlazak na teren je težak. No, ono
što je mnogo važnije i na što mi stavljamo naglasak jest ponos i
zadovoljstvo koje osjećamo kada nam kod Bookse dođe more ljudi i
donesu hranu, odjeću, igračke, slatke pakete, deke. Ne možete ne
biti sretni kada vidite da je ova priča puno veća od svake od nas
i da pokazuje da Hrvatska zaista ima zajednicu ljudi koji su
spremni odgovoriti na naš poziv i kontinuirano sudjelovati,
stalno pitajući: Kada opet skupljate? Kome sada nosite? Što
možemo donijeti? To veseli i nas, ali i naše korisnike – kaže
Mateja.
Cijelu priču pročitajte
ovdje.