Izgorjelo je 14 obiteljskih kuća i 32 gospodarske zgrade i štale zajedno sa stokom...
8.3.1912. U Varaždinu je utemeljena ‘Uboška
blagajna upravnih općina županije Varaždinske’. Novcima iz
Blagajne pomagalo se najsiromašnijim građanima, ali i strancima
koji su ostali bez sredstava. Prije ‘Uboške blagajne’ djelovala
je u gradu ‘Blagajna za potporu bolesnika županije Varaždinske’ s
pravilima prihvaćenim 1893. godine te ‘Hrvatska posmrtna
pripomoćna zadruga Varaždin’ utemeljena 1911. godine.
8.3.1827. Oko 8 sati uvečer na kraju Biškupečke
ulice izbio je veliki požar u kojem je izgorjelo 14 obiteljskih
kuća i 32 gospodarske zgrade i štale zajedno sa stokom.
Kuće su bile pokrivene slamom i drvenim daščicama pa je jaki
vjetar nosio žar prema Zagrebačkoj ulici i središtu grada. U
strahu od širenja požara tu noć nitko u Varaždinu nije spavao. Do
katastrofe ipak nije došlo, stradala je samo Biškupečka ulica.
Nakon ovog požara iskazala se solidarnost Varaždinaca sa
stradalima pa su već drugog dana počeli za pogorelce skupljati
pomoć u hrani, novcu i građevnim materijalom.
8.3.1592. U srednjem vijeku Gradsko vijeće
Varaždina vodilo je stalnu kontrolu cijena, a često je određivalo
najviše cijene, pogotovo svijeća i mesa. Tako su na sjednici
Vijeća 8. ožujka 1592. godine održanoj u Vijećnici, gradski sudac
i prisežnici donijeli zaključak po kojem je mesarima dopušteno
prodavati funt govedine po dva denara, a funt teletine po tri
‘beča’. Meso je moralo biti debelo i tusto, a prodaju je
kontrolirao tržni nadzornik. Mesari koji bi prodavali skuplje i
bili uhvaćeni, ostali bi bez mesa, odnosno tržni nadzornik bi ga
zaplijenio. Inače, zlatni forint (talir) imao je 160 denara,
jedan uugarski forint 100 denara, rajnski forint 880 denara, dok
se denar sastojao od tri ‘beča’.