Svidio mi se od početka taj simpatični bradonja srednje visine. Često je na kraju misli imao zarazan smiješak. Želio sam ga upoznati. I jesam.
U srijedu nas je sve zadesila vijest da ju u bolnici u Zagrebu,
nakon kratke i teške bolesti, u 60. godini preminuo je ludbreški
novinar i dugogodišnji djelatnik Radija Ludbrega Darko
Skupnjak. Njegov mlađi kolega Neven
Jerbić napisao mu je dirljivu posvetu.
Darko je upoznao prije mene nego ja njega. Moja supruga je 96′
šapnula novinaru Skupnjaku da hoda s košarkašom iz Varaždina.
Bilo nas je više u Ludbregu, a Darko je dometnuo ‘S
onim najboljim ?’. Svidio mi se od početka taj simpatični
bradonja srednje visine. Često je na kraju misli imao zarazan
smiješak. Želio sam ga upoznati. I jesam. Bio je kao
novinar ona stara škola. Volio je uzeti vremena za svaku
informaciju, nije podcjenjivao niti jedan zadatak, volio je
preciznost.
No, sport je bio njegova velika ljubav. Bio je nogometni
trener, ponajviše u svom Martijancu. Više puta, uzimajući u obzir
njegov talent, pokušavao sam mu srediti ‘gaže’ u većim
klubovima, no vrlo teško se rastajao od svoje ‘domaje’. Njegov
novinarski put dobio je zamaha odlaskom u Varaždin gdje se posve
isprofilirao u vrlo dobrog novinara.
Posebno je kao formu cijenio reportaže o sportašima, to mu je bio
više hobi nego posao. Naravno, neke stvari nije
volio: tlačenje svih oblika od raznih direktora,
gospodarstvenika ili političkih čelnika. Uvijek je imao
senzibiliteta za ‘malog čovjeka’.
Nije volio ni novu novinarsku generaciju, one koji dođu u Ludbreg
i popuju, nameću se, a iza ljušture praznina. Često su mi u
sjećanju razgovori ispred Učilišta u Ludbregu.
Darko s neizostavnom cigaretom i bradom kao trademarkom, tražili
smo načine da pokrenemo neke stvari u Gradu, no teško je išlo.
Pamtim kada još ta prokleta bolest nije uzela maha, došao je kod
mene u radijski studio i gledali smo ploču Ive
Robića na čijem omotu u prvoj rečenici piše
‘Životni vijek novinara je 42 godine’.
Šalili smo se da smo to obilato nadživjeli. No, rad s ljudima,
njihovo upoznavanje, nosi svoj danak. Uzelo nam je velikog
čovjeka, dobre volje, čovjeka koji ni mrava ne bi zgazio.
Nedostajat će nam Darko i njegov široki osmijeh i dobrota.