Nova kazališna zgrada dovršena je 1873. godine, unutarnje radove izveli su majstori iz Graza i Maribora.
22.3.1935. U Varaždinu je rođen Miljenko Horvat,
slikar. Po okončanju studija arhitekture u Zagrebu odlazi u
inozemstvo, živi i radi u Parizu i Montrealu. Imao je samostalne
izložbe slika u Zagrebu, Bruxsellesu, Montrealu i gradovima
Kanade.
22.3.1931. Utemeljena je sokolska župa Varaždin
koja je objedinjavala rad sokolskih društava i četa s područja
Čakovca, Preloga, Ivanca, Novog Marofa i Varaždina. Dužnost
starješine Sokolske župe u 1931. i 1932. godini obnašao je
Stjepan Novaković, a glavni pokretač aktivnosti
bio je gimnastički stručnjak Zvonimir Suligoj. U
novoutemeljenoj župi Varaždin djelovalo je ukupno 6742 članova po
brojnim četama, vježbalo je 2414 dječaka, 1604 djevojčica, 669
naraštajaca, 583 naraštajki, 1292 odrasla člana i 180 članica.
Varaždinski sokolaši nastupili su na sletovima u domovini i
inozemstvu, priređivali sportska takmičenja u Varaždinu.
Voditelji društava i četa pohađali su prednjačke tečajeve koji su
se održavani svake godine. U Sokolskoj župi Varaždin 1931.godine
bilo je 25 društava i 29 sokolskih četa.
Staro varaždinsko kazalište u Kranjčevićevoj
ulici 4, koje je bilo u privatnom vlasništvu, postalo je
sredinom 19. stoljeća premalo za potrebe grada pa je gradsko
zastupstvo u ožujku 1870. godine donijelo odluku o gradnji nove
kazališne zgrade. Izabran je ‘Kazališni građevni odbor’ na čelu s
gradonačelnikom Antunom Melinčević i raspisan
natječaj na kojem je prihvaćen plan gradnje bečkog arhitekte
Hermanna Helmera. Zemljište za gradnju kazališta
odabrano je na rubu gradskog parka, širokom slobodnom prostoru
povezanim s Kapucinskim trgom. Radovi na gradnji počeli su 1871.
godine a vodio ih je zagrebački graditelj Janko
Jambreščak. Najveći problem bio je kod postavljanja
temelja jer se drvenim trupcima morao dodatno pojačati teren
obzirom da se gradilo na zatrpanom bivšem grabištu. Nova
kazališna zgrada dovršena je 1873. godine, unutarnje radove
izveli su majstori iz Graza i Maribora. U gledalištu kazališta
bilo je 34 lože, 206 sjedala u parteru i balkonu dok je na
galeriji i u parteru bilo 200 stajaćih mjesta, odnosno ukupno je
bilo mjesta za 542 posjetitelja. U zgradi na prvom
katu uređena je velika plesna dvorana i čitaonica, u
prizemlju prostorije kavane, gostionice i kuhinje, a na drugom
katu stanovi kazališnog ravnatelja i domara. Kazališna zgrada
svečano je otvorena u rujnu 1873. godine. Hermann
Helmer, koji je se oženio Varaždinkom, utemeljio je u
Beču specijaliziranu arhitektonsku tvrtku koja je gradila
kazališta, koncertne dvorane, palače i dvorce u Europi i Americi.