Europski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali je to stigao napraviti tek 26. ožujka 2019., što bi značilo da se odluka može primjenjivati od 2021., ne prije.
Spominjalo se ukidanje ljetno-zimskog vremena u EU već
prije toliko godina da se europska javnost već 2017. po prvi put
ozbiljno pitala ‘je li ovo posljednje mijenjanje sata’. Ispalo je
da nije, piše
24sata.
Zašto još uvijek na prostoru Europe imamo ovako postavljeno
vrijeme, unatoč tome što je još u ljeto 2018. Europska komisija,
nakon konzultacija s građanima EU-a, utvrdila da je 84 posto
stanovnika za ukidanje sezonskog vremena? Naprosto zato što je
stvar još u proceduri.
Tek 2021. ćemo prestati pomicati sat
Europski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali
je to stigao napraviti tek 26. ožujka 2019., što bi značilo da se
odluka može primjenjivati od 2021., ne prije.
Zimsko je vrijeme zapravo standardno, dok je privremeni prijelaz
na ljetno prvi put službeno uveden 1916. godine u Njemačkoj i
njezinim saveznicama u Prvom svjetskom ratu.
O drugačijem računanju vremena ljeti i zimi razmišljalo se dulje
vrijeme kroz povijest. Začetnikom te ideje smatra se Benjamin
Franklin, koji je smatrao kako se pomicanjem satova može bolje
iskoristiti sunčano ljetno razdoblje. Pristaša takve ideje bio je
i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao
pamflet “Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti” u kojem je
predlagao pomicanje sata za 80 minuta unaprijed u travnju, čime
bi se uštedjelo na troškovima struje i učinilo dane
produktivnijima.
U Hrvatskoj se vrijeme mijenjalo prvi put 1983.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika
Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. SAD je pak
prvu promjenu napravio 1918. godine. Samo nekoliko godina poslije
toga Amerikanci su ipak odlučili prestati primjenjivati takvu
izmjenu.
Niti drugdje oduševljenje nije dugo trajalo. Njemačka je prestala
koristiti ljetno računanje vremena 1919., a Austrija 1921.
godine, dok su Velika Britanija, Irska i Pariz nastavili. Upravo
su Francuzi bili jako podijeljeni oko toga, s time da se
populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, ali su za
ljetno računanje vremena bili veliki gradovi. Tijekom Drugog
svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu.
Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Europi primijenila sezonsko
vrijeme Francuska, 1976. godine. U Hrvatskoj, odnosno u tadašnjoj
SR Hrvatskoj kao dijelu SFR Jugoslavije, sezonsko vrijeme prvi
put je primijenjeno 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju
sezonsko vrijeme standardizirala 1996.
Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba
naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene
nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju.
Ne pomiču svi kazaljke
Nakon završetka rata, neke su zemlje odbacile ljetno računanje
vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da
takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvo, jer pijevci
nisu upoznati s time da trebaju ranije početi kukurikati, a
usjevi se odrositi. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju
sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu. U Europi
sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda.
Pomicanje kazaljki ne događa se u svim državama svijeta, niti se
kod onih koji miču kazaljke događa u isto vrijeme. Rusija,
Bjelorusija i Ukrajina ukinule su praksu pomicanja kazaljki, a
Dmitrij Medvedev tu je odluku objasnio dobrom za zdravlje
stanovništva.
Dokazi o štetnosti
Kokoši nesilice na farmama u prvom mjesecu nakon promjene sata
nesu manje jaja, češće su upale vimena kod krava zbog promjene
vremena mužnje, a postoje i druge posljedice nametnute promjene
vremena.U 20. stoljeću u znanstvenim se krugovima puno
raspravljalo o pomicanju sata. Iako je glavna prednost tvrdnja da
se takvom promjenom štedi na energiji, brojni liječnici
upozoravaju kako ona loše djeluje na sveukupno zdravlje ljudi i
životinja, što rezultira glavoboljom, kroničnim umorom i
nesanicom.
Uzrok svemu je u unutarnjem satu organizma, koji određuje jesmo
li pospani ili ne, a njima upravlja svjetlost. Na sličan način
kao što to jet lag čini, mijenjanje sata ima velik utjecaj na
organizam, a to najgore pada “noćnim tipovima” ljudi.
Neka znanstvena istraživanja zvuče poprilično zabrinjavajuće, kao
ono koje je pokazalo da se ljudsko tijelo nikad ne privikne na
promjenu sata jer je ona umjetna, što rezultira trajnim
podizanjem hormona stresa kortizola u krvi.
Krajnji zaključak je da nas gubitak sna čini nesretnima, a svaka
ušteda na struji poništava se gubitkom produktivnosti radnika
koja je dokazana. Stručnjaci su izračunali da zbog pomicanja sata
samo SAD ima trošak od 434 milijuna dolara, a druge kalkulacije
pokazuju kako je mogući izračun i do 2 milijarde dolara. Taj se
iznos višestruko povećava uzmu li se u obzir sve zemlje svijeta
koje mijenjaju sat, piše
24sata.