Ustavni je sud ocijenio kako je Mirela H. izrazila revolt zbog rada na blagdan, što je vrijednosni sud, a ironičan sadržaj nije bio uvredljiv.
Smijemo li i kako komentirati svoga poslodavca na društvenim
mrežama, odnosno može li nam poslodavac zbog toga dati izvanredni
otkaz, pitanje je koje je došlo i do Ustavnog
suda. Redovni sudovi oko toga su se podijelili.
Općinski sud u Varaždinu i Županijski u
Rijeci zaključili su kako zbog Facebook komentara odluke
poslodavca B. L. d.o.o. o radu na Uskrs Mirela H. iz Trnovca
Bartolovečkog nije smjela dobiti otkaz. Onda se pitalo
i Vrhovni sud, a za njega je otkaz bio
opravdan.
Zbog toga ne samo da nije dobila odštetu sa zateznim kamatama već
je poslodavcu morala i naknaditi parnični trošak od 8553 kune.
No naposljetku je svih 13 ustavnih sudaca usvojilo tužbu
Mirele H. i presuda Vrhovnog suda iz ožujka 2017. je ukinuta.
Nije bio cilj ‘blatiti tvrtku’
Mirela H. je na svome Facebooku objavila ovu poruku: ‘Tražim
zainteresiranu žensku osobu tijekom ovog vikenda, dakle velike
subote i samog Uskrsa za obavljanje svih poslova u kući, što
uključuje i odlazak na misu na Uskrs s mojom obitelji jer ja
radim u B. u subotu i nedjelju popodne. Ipak si s tom plaćom mogu
to priuštiti.’
Objava je bila javna te je u raspravi sudjelovalo 129 osoba. Za
rasprave još je dodala: ‘Svakako katastrofa! Mi pojedinci očito
nismo ljudi, nego njihove mašine (…) debilana na kvadrat’.
Poslodavac je za izvanredni otkaz dobio suglasnost radničkog
vijeća pa je Mirela H. u lipnju 2015. pokrenula radni spor.
Varaždinski sud usvojio je njezinu tužbu obrazloživši kako je
otkaz najteži oblik prestanka ugovora o radu koji je moguć samo
kada je riječ o osobito važnoj činjenici koja do te mjere
narušava ugovorni odnos da se mora raskinuti.
Kako je samo odjel krojarne morao raditi na Uskrs, a ne svi
radnici, imajući na umu sadržaj objava, te da Mireli H. nije bio
cilj ‘blatiti tvrtku’, sud je zaključio kako međuljudski odnosi
nisu narušeni do mjere u kojoj bi otkaz bio opravdan.
Ni sud ne opravdava njezin postupak, ali drži da joj se mogla
izreći i opomena, a ne najteža sankcija. I sud u Rijeci s tim se
složio, ali Vrhovni sud je dao za pravo poslodavcu obrazloživši
kako je svoje nezadovoljstvo mogla izreći na zakonom predviđeni
način kroz predstavnička tijela zaposlenika, a ne neprimjerenom
raspravom na Facebooku.
Zbog riječi ‘debilana na kvadrat’ Mirela H. nije ih uvjerila
kako nije imala namjeru ‘blatiti’ te su ocijenili kako sve
to ima značenje teške povrede ugovornih obveza iz radnog odnosa.
Za Vrhovni sud radnica nije ovlaštena problematizirati odluku
poslodavca o radnom vremenu, a ona je tvrtku izložila poruzi.
Ustavni sud pozvao se na stajališta Europskog suda za ljudska
prava u predmetima gdje je vagano između zaštite ugleda
poslodavca i slobode izražavanja na radnom mjestu te podsjetio na
test nužnosti u demokratskom društvu.
Pri tomu su se iskristalizirali sljedeći kriteriji: priroda
izjave zaposlenika, motiv postupanja zaposlenika, vjerodostojnost
obznanjenih informacija, šteta koju je pretrpio poslodavac, javni
interes povezan s obznanjenim informacijama, razmjernost
sankcije.
Revolt s ironijom
Ustavni je sud ocijenio kako je Mirela H. izrazila revolt zbog
rada na blagdan, što je vrijednosni sud, a ironičan sadržaj nije
bio uvredljiv. Objava je mogla utjecati na ugled tvrtke, ali
kritika poslodavca, posebice ako je u granicama pristojnosti,
nije vrijeđanje. Kako se rasprava nije proširila izvan tvrtke, pa
je i poslodavac za to saznao nakon anonimne prijave jednog
zaposlenika, Ustavni sud je utvrdio kako štete nije bilo.
Odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom
povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri, ali to ne znači i
apsolutnu lojalnost, kao ni takvu diskreciju da se radniku posve
uskrati sloboda izražavanja. I Vrhovni sud je bio dužan ispitati
je li otkaz bio razmjeran zaštiti ugleda tvrtke ili se to moglo
postići i blažom mjerom.