Iako većina djece kreće s nekim drugim sportovima poput nogometa, juda, karatea, plivanja itd., Martin je krenuo s motorima i to već sa samo šest godina.
U novom podcastu ‘I ja sam
sportaš’ gostovao je mladi hrvatski motociklist Martin
Vugrinec. Ovaj Novomarofčanin svoju je karijeru počeo sa šest
godina kada se odlučio baviti freestyle akrobatskom vožnjom.
Danas, s 21. godinom Martin je jedini hrvatski internacionalni
motociklist koji se probija u sam vrh svjetskog motociklizma i
sanja kako će ubrzo voziti u istoj konkurenciji sa svojim uzorom
– Valentinom Rossijem.
Iako većina djece kreće s nekim drugim sportovima poput nogometa,
juda, karatea, plivanja itd., Martin je krenuo s motorima i to
već sa samo šest godina.
– U principu sve vezano za moju priču je neobično pa su samim
time i moji počeci bili drugačiji od ostalih. Npr. nogometom se
većina djece počne baviti, a mi u obitelji nekako uvijek želimo
biti drugačiji od ostalih, ne mislim tu da želimo biti ili da
jesmo bolji od drugih po tom pitanje, već jednostavno želimo
raditi ono što drugi ne rade. Ljubav prema motorima usadio mi je
otac koji je većinu svog života proveo na motociklu – kaže
Martin.
A prati li Martin u slobodno vrijeme nogomet i klub iz
Varaždina?
Malo me sram to priznati, jer se Hrvati uvijek ponose svojom
ljubavi prema nogometu, ali ja ga baš ne pratim ha, ha.
Jednostavno nisam nogometni tip, ali podržavam naše nogometaše i
drago mi je što i oni mene podržavaju – čak mi je i izbornik
Dalić poslao podršku što mi puno znači.
Kao što je rekao, motociklizmom se počeo baviti zbog oca,
no željeli smo saznati tko mu je uzor.
Na televiziji sam uvijek pratio GP i Valentina Rossija, moj prvi
broj na motociklu je bio četrdeset šest upravo zbog Rossija ha,
ha.
Smatra li onda Rossija najvećim motociklistom svih
vremena?
Gledajući povijesno, Giacomo Agostini osvojio je
najveći broj titula, ali to je bilo davno i tada je konkurencija
bila daleko slabija. Mislim da je Rossi najbolji, ali blizu mu je
i Marc Marquez koji bi već ove sezone mogao doći do devete
titule.
A kakvo je stanje u Hrvatskoj što se tiče motociklizma,
pomaže li savez i kako?
Postoji hrvatski moto savez sa sjedištem u Zagrebu, ali naša
priča s njim je dosta zanimljiva. Oni bi se trebali brinuti za
sve hrvatske motocikliste koji nastupaju kod nas, ali i vani po
drugim državama. Kako kod nas politika svugdje ima utjecaj, tako
ima i tu i mi smo prošle godine bili ignorirani od strane saveza
. Na sreću, postizao sam odlične rezultate i dobio sam dio
sredstava, ali ja sam ustvari jedini koji ta sredstva koristi na
pravilan način. Prošle godine bio sam jedini hrvatski predstavnik
na internacionalnim natjecanjima na kojima sam postizao dobre
rezultate, ali npr. nisam bio pozvan na ‘Noć prvaka’, odnosno
svečanost za motocikliste koju organizira savez. Iskreno, ne bih
ni mogao doći jer sam se nalazio u Njemačkoj, ali mislim da nije
uredu da mi pošalju pozivnicu dan nakon što je događaj prošao.
Da se vratimo malo na pozitivnije teme, upitali smo
Martina gdje se vidi za dvije godine?
Unutar dvije godine cilj mi je nastupati na utrkama svjetskog
World Super sport prvenstva u mojoj 600 klasi. To su utrke koje
se voze po cijelom svijetu. Od Thailanda, Argentine pa do Europe.
Prvo se nadam utrkama po Europi a onda, uz malo sreće i po
cijelom svijetu.
U podcastu je Martin progovorio i o tome koliko je motociklizam
opasan sport, jesu li česte ozlijede, kako financijski uspijeva
pokriti cijelu sezonu, zašto je preselio u Njemačku; i još mnogo
zanimljivosti iz svojeg privatnog i javnog života.
Cijeli razgovor možete pogledati klikom ovdje.