Čini se kako je tijekom povijesti došlo do zabune i mijenjanja imena između svete Walpurge i njene imenjakinje – germanske božice plodnosti Waldborge. Tu je možebitnu zabunu dobro iskoristila – Inkvizicija...
I dok je većina razočarana ovogodišnjim ukidanjem organiziranih
proslava Međunarodnog praznika rada, popularnog Prvog maja, zbog
još uvijek prisutnog koronavirusa, malo tih razočaranih
zaljubljenika u besplatnu porciju graha s kobasicama zna kako se
u noći uoči tog praznika slavi još nešto. U pitanju je blagdan o
kojem se u Hrvatskoj prilično malo, ako uopće i išta, zna.
Razlog je taj što se ta noć, noć uoči prvoga svibnja, danas slavi
samo u Njemačkoj, Latviji, Estoniji, Finskoj i Švedskoj i vezana
je uz časnu sestru čija se noć tijekom povijesti pretvorila u –
noćnu moru, a priča je povezana i s nezaobilaznim vješticama.
Riječ je o Walpurginoj noći.
Sveta Walpurga
Walpurgina noć prozvana je po sv. Walpurgi ili Walburgi (710. –
779.), anglo-saksonskoj časnoj sestri koja je od svog zaređenja
pa do smrti život posvetila misionarskom radu i pomaganju
bolesnima u samostanu kojeg je osnovao njen brat Wilibald u
Heidenhamu u Njemačkoj.
Njen pobožni životopis krasila je i činjenica kako je čak 26
godina provela kao švelja koristeći tzv. engleski vez, u ono
vrijeme poznat kao Opus angelicum. Navedeni se fini vez koristio
najčešće u izradi crkvene te nešto manje u izradi sekularne
odjeće, prilikom čega su se nerijetko koristile zlatne ili
srebrne niti.
Umrla je 25. veljače 779. godine. Pretpostavlja se čak i da su je
u samostanu ubili Avari u jednom od svojih pohoda. A 870. godine
kanonizira je tadašnji papa Adrian II, pogađate – 1. svibnja.
Božica plodnosti Waldborga
No kakve veze sa vješticama ima jedna časna sestra?
Čini se kako je tijekom povijesti došlo do zabune, mijenjanja
imena pa čak i sinkroniciteta između svete Walpurge i njene
imenjakinje – germanske božice plodnosti Waldborge. Tu je
možebitnu zabunu dobro iskoristila – Inkvizicija.
Tijekom svog ubilačkog pohoda, koji je trajao od 12. stoljeća pa
sve do Napolenonskih ratova, Inkvizicija je svoj uspon u
tadašnjoj Njemačkoj doživjela tijekom 16.
stoljeća, kada se ažurno na lomačama rješava svih nepoželjnih i
krivovjernika, točnije – krivovjernica, s obzirom kako su se na
lomačama uglavnom našle – žene.
Tijekom tog stoljeća već je navelike živjela ideja kako se
vještice okupljaju na određene noći u godini, a kako bi ludovale
na organiziranim Sabbathima gdje su prizivale
Sotonu, žrtvovale djecu i uživale u brojnim i
nezamislivim opscenostima.
Vještice na planini Harz
Jedno od tih mjesta je bio i vrh Brocken, koji
se nalazi na planini Harz. Njemački je puk
slavio božicu Waldborgu posljednjeg dana u mjesecu travnju, a
nesretne su žene pod pucanjem kostiju, rezanjem tkiva i trganjem
mišića u najvećoj agoniji priznavale Inkviziciji sve kako bi se
riješile muka – pa su tako i blagodatnu božicu plodnosti ubrzo
zamijenile – noćnim letovima na metlama i jarcima, a kako bi
prisustvovale Sabbathu. Tome svjedoči i jedan pronađeni dokument
iz Dieburga iz 1591. godine.
Planinu Harz također je kao mjesto vještičarenja opisao i sam
Johann Wolfgang Goethe u svom klasiku – Faustu,
a koji je od svog objavljivanja 1808. godine samo dodao na
zlokobnosti ali i popularnosti Walpurgine noći, koja jedva više
da je imala veze sa časnom sestrom.
Neopagani slave Beltane
I dok će germanski i nordijski vjernici te oni u Latviji i
Estoniji slaviti sv. Walpurgu tek povremeno se osvrnuvši na
negativne konotacije toga posljednjeg dana u mjesecu travnju,
neopagani, pripadnici suvremene paganske religije
Wicca i ostali skloni mističnim, davnim
sistemima vjerovanja tu će noć slaviti –
Beltane.
Za razliku od srodnice Samhaina ili kod nas
poznatije Noći vještica, kojom se obilježava
početak tamnog dijela godine i dolazak zime, manje poznati
keltski blagdan Beltane je proslava početka svijetlog dijela
godine i dolazak ljeta.
Stari su Kelti tada palili velike krijesove koji
su simbolizirali prelazak u novo godišnje doba, ali i nadu u
dobru žetvu. Svećenićka klasa, druidi, tada bi
recitirali samo njima znane bajalice, a koje su trebale pomagati
u plodnosti i štititi zajednicu od negativnih i zlih utjecaja.
Najluđa noć u godini
Prije pokrštavanja Irske u 5. stoljeću, među
ostalim i dolaskom sv. Patrika, ova je noć bila
poznata kao najluđa noć u godini. Ljudi bi plesali i pjevali
nerijetko goli te bi sa bakljama u rukama trčali uokolo unoseći
svjetlost u svoje selo. Mladići bi skakali što je god moguće više
u vis kako bi pokazali koliko će žito narasti, a mladi su parovi
preskakivali vatru kako bi zazvali plodnost.
Postoji jedna još davnija ili barem s Keltima istovremena
poveznica Samhaina (Halloweena) i Beltanea. Naime, u doba
slavnoga Rimskog carstva, krajem listopada
slavio se tzv. ‘listopadni konj’. Tijekom te proslave dvije bi se
skupine mladića borile za rep prethodno Marsu
žrtovanog konja. Rep koji se do proljeća čuvao u
Vestinome hramu, rabio se za blagoslov stoke u
proljeće, vjerojatno negdje oko 30. travnja.
Velika uloga u obredima plodnosti
Dakle, noć o kojoj se malo zna, a koja je s vremenom i pod
utjecajem Crkve i neukog puka proglašena još jednom noći u kojoj
vještice aktivno rade zlo nad svojim sumještanima i ljudskim
rodom općenito je ništa drugo doli noć koja je itekako imala
veliku ulogu u obredima plodnosti Anglosaksonaca, Germana,
nordijskih naroda i Kelta.
Walpurgina noć među pojedincima i paganskim zajednicama živa je i
danas. Rijetko će se tko osvrnuti na tu noć i neće je nitko
proglasiti amerikaniziranom kao što to čine s njenim pandamom –
Halloweenom, odnosno Noći vještica.
No kad smo već kod amerikanizacije: Zašto slavimo Međunarodni
praznik rada? Zato jer se na taj datum 1886. godine održao veliki
radnički prosvijed. Gdje? U Chicagu, u Americi.
Sretan Beltane!