Gradska vlast ne posustaje, no još nije uspjela izraditi najbitnije, a to je Plan razvoja prometne infrastrukture.
Ulica Augusta Šenoe, koja se nalazi u samom centru Varaždina,
djelomično je zatvorena i postala je svojevrsna pješačka zona od
raskrižja s Ulicom Ivana Kukuljevića.
Nakon što je Udruga ‘Varaždinski biciklisti’
reagirala na stvaranje pješačke zone iz dijela Šenoine i
pokazala da to nije dobro rješenje, sada se javila i
Marija Kovač-Schild, inženjerka građevine,
stručnjakinja koja trenutno radi u Beču u birou za
projektiranje prometnica, željeznica i visokogradnje.
Podsjećamo, ona je već prije
secirala projekt Anine ulice u kojoj je, nakon sanacije
ceste, napravljena biciklistička staza.
U uvodu navodi da je svako zalaganje u izgradnji ili sanaciji
prometnica u Gradu Varaždinu hvale vrijedno, no da je u ovom
slučaju vidljivo kako se ti radovi izvode bez da se sagledala
kompletna prometna infrastruktura.
– Cilj svake sanacije prometnica trebao bi biti, osim kozmetičke
izmjene asfaltne površine, i rješavanje prometnih problema, a ne
da se sanacijama stvaraju novi problemi – napominje te daje svoj
osvrt na aktualnu sanaciju Ulice Augusta Šenoe kao i
prošlogodišnju sanaciju Anine ulice.
Dodaje kako sami možemo zaključiti da li se prometnice u
Varaždinu sanacijama poboljšavaju ili uništavaju.
Njezin osvrt prenosimo u cijelosti.
– Usprkos korona-krizi naša gradska vlast uspijeva održati
kontinuitet izgradnje i sanacije prometnica, jedino što još nije
uspjela izraditi najbitniji plan, a to je Plan razvoja prometne
infrastrukture. Plan koji je neizostavan kod razvoja svake urbane
sredine, a kojim se sagledava kompletna prometna infrastruktura i
prema tome određuju smjerovi kretanja svih sudionika u prometu
kao i prometa u mirovanju.
Budući da Grad Varaždin nema Plan razvoja prometne
infrastrukture, upitna su njegova prometna rješenja, kao i
sanacije ulica. Najnoviji primjer je ulica A. Šenoe kod
Varaždinskog placa, koja je pretvorena u pješačku zonu, čime se
smanjio broj parkirnih mjesta, a da se općenito nije riješilo već
dosad kritično pitanje parkiranja oko placa. Ako je cilj ove
pješačke zone ‘poticanje građana da više pješače ili se voze
biciklom, a manje motornim vozilima u centru grada’, trebalo je
onda omogućiti odgovarajuće puteve za pješake i bicikliste do te
zone.
Zato je sada potrebno prisjetiti se i slavne Anine ulice, koja je
sredinom prošle godine prvobitno sanirana prema postojećem
stanju, da bi tek nakon završetka sanacije gradska vlast
‘razmišljala zdravo razumski’ te bez suglasnosti PU varaždinska
na nogostupima iscrtala ‘stručne’ biciklističke staze. Budući da
je na tim stazama bila ugrožena sigurnost kretanja upravo
biciklista i pješaka, one su se prema nalogu Službe inspekcije
sigurnosti cesta morale ukloniti za nešto manje od mjesec dana
nakon puštanja u promet.
Takav propust u sanaciji ne bi se dogodio da se pomoću Plana
razvoja prometne infrastrukture na vrijeme uvidjelo značenje
pješačkih i biciklističkih staza u Aninoj ulici kao
poveznice jugoistočnog dijela grada, koji se i dalje
izgrađuje, s centrom Grada, a sada i s novom pješačkom zonom u
ulici A. Šenoe.
Sada je od sporne biciklističke staze u Aninoj ulici preostalo
još oko 50 metara dužine uz nekadašnju zgradu i parkirališta
‘Koke’ za koju se naknadno izradio Prometni elaborat, u kojem u
Tehničkom opisu pod Napomenom stoji:
‘U budućnosti moguće je razmotriti i definirati neko novo
rješenje vođenja biciklističkog i ostalih vrsta prometa, kako u
prometnom dijelu Anine ulice, tako i u široj zoni iste. U tu
svrhu potrebno bi bilo razmotriti prijedloge, planove i potrebe
svih zainteresiranih subjekata (grad Varaždin, prometni planeri,
stručnjaci, zainteresirane udruge i građani).’
Hoće li se prema tome prvo sve sanirati i tek onda razmotriti i
definirati rješenje tj. izraditi Plan prometne infrastrukture?
Međutim ni ova izuzetno kratka biciklistička staza iscrtana tek u
prosincu prošle godine ne olakšava vožnju biciklom, već ona na
žalost biciklistima još i otežava kretanje. To je vidljivo već na
samom početku staze gdje se postavlja pitanje: ‘Kako može
biciklist s kolnika prijeći na biciklističku stazu koja počinje
oko 10 m od križanja s ulicom A. Cesarca i koja je od kolnika
odvojena visokim rubnjakom te ograđena nizom metalnih stupića?’
Prema obrazloženju nadležnih u Gradu, biciklist dolazi pješice do
staze!? To znači da biciklist mora od ulice A. Stepinca preko
pješačkog prijelaza u ulici A. Cesarca pješice bicikl dogurati do
početka biciklističke staze! (na slici je taj prelazak biciklista
s kolnika na biciklističku stazu ucrtan tamnoplavom točkastom
linijom).
Ako biciklistu nije poznat ovaj put koji su opisale nadležne
službe, do početka biciklističke staze može doći vozeći se na
biciklu preko križanja s ulicom A. Cesarca (na slici prikazano
svijetloplavom linijom). Problem nastaje kod prometnog znaka
početaka biciklističke staze gdje biciklist mora na kolniku sići
s bicikla, zatim mora bicikl podići na visoki rubnjak i između
metalnih stupića postaviti bicikl na početak biciklističke staze.
Ovo je i nešto opasniji prelazak na biciklističku stazu budući da
pri ovom manevru na kolniku biciklista može okrznuti neko motorno
vozilo. Za bicikliste koji imaju prikolicu, prevoze djecu ili
transportni materijal ovaj prelazak svakako nije preporučljiv.
Treća mogućnost prelaska biciklista s kolnika na biciklističku
stazu je da vozi preko upuštenog rubnjaka kod pješačkog prijelaza
i preko taktilnog polja upozorenja ugrađenog za slijepe i
slabovidne osobe, zatim još par metara preko nogostupa pa onda
dolazi direktno do početka biciklističke staze. U ovom slučaju
biciklist mora paziti da ne okrzne nekog pješaka.
Kad biciklist na ovaj ili onaj način konačno dođe na početak
biciklističke staze, nakon tri okreta pedala već dolazi do
završetka biciklističke staze. Za prelazak tih 50
metara staze sporijem biciklistu treba otprilike 18 sekundi
(10km/h) uz pretpostavku da mu neko vozilo koje ulazi ili izlazi
s ‘Kokinog’ parkirališta ne prepriječi put. Budući da ni kraj
biciklističke staze nije propisno izveden, prije ponovnog
prelaska biciklista na kolnik preporučljivo je ponovo stati i
pogledati unatrag da ne bi naletjelo neko motorno vozilo.
Od ovakvih biciklističkih staza svakog zaboli glava i ovakvim
stazama se sigurno neće građane potaknuti da se više voze
biciklom.
Prema navedenom vidljivo je da ta staza i dalje ne ispunjava
uvjete za nesmetanu, sigurnu i kontinuiranu vožnju biciklom
unatoč dodatnim sanacijama čiju su ‘stručnu’ realizaciju građani
dosada već višestruko platili.
Jednom prilikom je gospodin Čehok izjavio da bi
zbog nepropisne gradnje ‘90% pješačkih i biciklističkih staza u
Hrvatskoj trebalo ukinuti’. Hoće li se onda i ova nepropisno
novosagrađena staza ukloniti?
Na kraju postavlja se još i pitanje treba li se bez Plana
prometne infrastrukture nastaviti sa daljnjim sanacijama
prometnica u Gradu Varaždinu ili će gradska vlast konačno
uvidjeti da se, osim kozmetičke izmjene asfaltne površine, bez
većih dodatnih investicija mogu rješavati i prometni problemi, a
ne da novim sanacijama stvaraju još dodatne probleme? –
zaključuje Marija Kovač-Schild u svom osvrtu.