Obiteljska kuća na brijegu u selu Banfi kod Štrigove sagrađena je baš na graničnoj crti sa Slovenijom.
Kad bi se striktno pridržavali slova zakona, baš onako k’o
pijan plota, svakodnevica obitelji Kunčić iz Međimurja u vrijeme
pandemije izgledala bi kao u nekom skeču.
Kad bi, na primjer, Dragutin Kunčić otišao
sjesti na terasu, morao bi po povratku u dnevnu sobu na dva
tjedna u samoizolaciju.
Obiteljska kuća na brijegu u selu Banfi kod
Štrigove sagrađena je baš na graničnoj crti sa
Slovenijom, pa su stanari, kad prelaze iz sobe u sobu i na
terasu, čas u jednoj, čas u drugoj državi.
– Ma, ne muče mene propusnice, živim dugo tu na granici i stalno
sam pod nekim kontrolama. Policija se redovito okreće na mom
dvorištu i na to sam već navikao, postalo mi je potpuno normalno.
Eto, sad i drugi vide kako je to živjeti kad te stalno netko
kontrolira – smije se Kunčić, poznati međimurski vinar.
Službeno, preko graničnog prijelaza, nije, veli, bio već mjesec
dana u Sloveniji.
– Baš i nemam potrebe odlaziti. Dovoljno je da stanem na terasu i
vidim Sloveniju. To mi je dosta – napominje.
No, u susjednom slovenskom selu Raskrižju ima prijatelje, pa mu
nedostaje povremeno druženje. Pomoću dalekozora bez problema bi
ih vidio s terase. Mogli bi si mahati. Njegov sin sagradio je
kuću pokraj roditeljske, i ona je cijela na slovenskom
teritoriju.
Srećom, ne trebaju im propusnice da se posjećuju. Kad su se
crtale granice među državama, nije se uspjelo zaobići baš svaki
sporni dio, pa su neke nekretnine ostale u svojevrsnoj tampon
zoni. Kao vinar i obrtnik Dragutin je usmjeren više prema
hrvatskom tržištu. Kao sam svoj poslodavac izdaje si propusnice i
obilazi mušterije.
– Evo, za sat vremena idem u Zagreb – kaže za Večernji list.
Mjere za brobu protiv pandemije utječu, naravno, i na njegovo
poslovanje jer su zatvoreni restorani i kafići.
– Prodajemo devet do deset posto vina. Baš neki dan smo nas
trojica vinara u Štrigovi razgovarali o prodaji, i velim im da
prodam oko deset posto količina vina, a oni vele da ne uspijevaju
prodati niti dva posto. Izdržat ćemo nekako ovo što je dosad
bilo, ali problem je najavljeno otvaranje s ograničenjima i
uvjetima koje ugostitelji moraju zadovoljiti. Imat će, računam,
oko 30 posto prometa u odnosu na prije. Ne znam što će biti. Ima
lokala s lijepim terasama, ali terasa im je po površini jedna
trećina objekta. Veći dio je u unutrašnjosti. No, što je tu je,
ne možemo ništa protiv toga, kak’ bude bude – kaže.
Posljedice za gospodarstvo bit će, smatra, ogromne. No, tako je,
dodaje, na cijeloj kugli zemaljskoj.
– Imam brata u Australiji, tamo su isto restrikcije, skoro je sve
isto kao i kod nas – napominje.
Načelnik Općine Štrigova Stanislav Rebernik kaže
da život u tom području normalno teče. U jednom od općinskih
naselja zaražena je četveročlana obitelj, no nitko nije životno
ugrožen.
Općina pomaže Slovencima koji u Međimurju imaju vikendice i
vinograde, pa im šalje preslike izvadaka iz katastra, kako bi si
mogli ishoditi propusnice za dolazak u Hrvatsku. I preko granice
na snazi su ograničenja kretanja unutar Slovenije.
Slovenac Martin Baumgartner živi u kući koja je
na teritoriju Hrvatske, no do nje može samo cestom koja je cijela
u Sloveniji.
Roman Cimerman prvi je Martinov susjed, i
njegova je kuća na slovenskom zemljištu.
– Normalno se posjećujemo, nema problema. Dolaze policijske
patrole, okrenu se i odu – kaže Cimerman. U tom kraju korone
nema, najbliži oboljeli je u Ljutomeru. I Slovenci trebaju
propusnice za kretanje po općinama.
– Mi iz Razkrižja možemo bez njih u Ljutomer jer nemamo banku i
trgovinu bijelom tehnikom, pa su nam vlasti išle na ruku –
pojašnjava.