Vijesti / Društvo

VŽ KALENDAR

NA DANAŠNJI DAN 1944. godine u Jalžabetu je rođen varaždinski župan Marijan Mlinarić

NA DANAŠNJI DAN 1944. godine u Jalžabetu je rođen varaždinski župan Marijan Mlinarić
Varaždinski.hr

Kao političar obavljao je mnoge odgovorne dužnosti u stvaranju i razvoju Hrvatske.

13.2.1979. U Prištini je umro Zvonko Đukes, dramski umjetnik. Rođen je u Varaždinu 29. srpnja 1921.godine. Prvi stalni glumački angažman dobio je 1945.godine u varaždinskom kazalištu u kojem je glumio do 1949. kada odlazi u Zagreb, prvo u 'Hrvatsko narodno kazalište' a zatim u 'Komediju'. Bio je jedno vrijeme član dramskog ansambla kazališta 'Ivan Zajc' u Rijeci, a zatim je angažiran u Pokrajinskom narodnom pozorištu u Prištini gdje je ostvario brojne velike uloge. Na susretu kazališta 1970. godine Zvonko Đukes dobio je posebnu nagradu za ulogu Generala u predstavi Đavolov učenik.

13.2.1944. U Jalžabetu je rođen Marijan Mlinarić, liječnik, sportaš i političar. U Varaždinu jezavršio gimnaziju, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1968.godine. Specijalizirao je kirurgiju i vodio odjel grudne kirurgije varaždinske bolnice, bio predsjednik Županijske lige i tajnik Hrvatske lige za borbu protiv raka, autor brojnih stručnih članaka o grudnoj kirurgiji, držao je predavanja i vodio akcije za rano otkrivanje raka dojki kod žena. Marijan Mlinarić bio je izvrstan sportaš, prvak Hrvatske u karateu u poluteškoj kategoriji, nositelj titule majstora 3. dana, utemeljitelj, predsjednik i trener Karate kluba Varaždin. Kao političar obavljao je mnoge odgovorne dužnosti u stvaranju i razvoju Hrvatske: bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora, predsjednik županijskog odbora Hrvatske demokratske zajednice, a od 1995. do 2001. biran je za župana Varaždinske županije. Na 7. saboru HDZ-a 2002. godine postao je član Predsjedništva stranke, dvije godine bio je ministar unutarnjih poslova, a zatim je izabran za predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice. Doktor Marijan Mlinarić umro je u Varaždinu 4. rujna 2007. godine.

Prema dosadašnjim spoznajama, od 14. do 18. stoljeća inkvizicija je u Europi osudila i dala spaliti oko tri milijuna žena pod optužbom da su vještice. Nesretne žene proglašavane su krivima da su pogazile vjeru i predale se vragu, bajale i vračale, ubijale novorođenčad, bogohulno klele. Ni srednjevjekovni Varaždin nije bio izuzetak. Ovdje je u 17. stoljeću bilo divljeg lova na 'coprnice' bez suda ih se spaljivalo. Godine 1686. zagrebački biskup Martin Borković pismeno je zatražio od velikog župana Varaždinske županije Mirka Erdödyja da uvede 'redoviti sud za coprnice' i tako zaustavi 'neuku svjetinu da ih hvata i spaljuje'.

Kažnjavanje prijestupnika u srednjem vijeku bilo je vrlo brutalno i surovo. Varaždinski gradski sud je za teže prijestupe osuđivao krivce na nošenje klade, stajanje pod sramotnim stupom prangerom, na stavljanje u kavez pred Vijećnicom, batinjanje šibom, korbačem, remenom, batinom, izgon iz grada. Najteže kazne bile su paljenje kože, odsijecanje jezika, uha, ruke, smrt sječenjem glave, vješanje, spaljivanje na lomači, zakapanje živog čovjeka u zemlju obloženu trnjem u kojoj se umiralo dugo u strašnim mukama. Smrtne kazne izvršavao je odlično plaćeni varaždinski gradski krvnik koji je u istragama mučio žene osumnjičene da su vještice. Stratište je prvo bilo u blizini crkve sv. Vida, a kasnije, do 1863. godine vješala - galge bile su u Brezju. Na pogubljenje osuđenike su odvozili na kolima, pratili su ih krvnik s pomoćnicima odjeveni u crveno ruho, a s varaždinske vijećnice zvonila su zvona.

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video