Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu.
Danas je blagdan Tijelova, a riječ je o
blagdanu koji se slavi na prvi četvrtak poslije nedjelje
Presvetoga Trojstva.
Taj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima zove i
Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća.
Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh,
a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.
Blagdan je ujedno spomen na ustanovljenje Euharistije na
Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak prije muke Isusa
Krista.
Mrlja na punom mjesecu
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod
Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu
pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao
Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se
častio Presveti oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de
Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga
Tijela i Krvi Kristove – sv.
Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici
širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi
Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263.
godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik
slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo
Tijelo i Krv.
Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv
koja se slijevala po oltaru. Nakon ta dva događaja onodobni papa
Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom
ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu
proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza
smrt.
Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu
Rimokatoličku Crkvu.
Događaj u Ludbregu
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u
Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise
– pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha
Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik
posumnjao u to čudo.
Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i
prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom
Krvlju iza oltara i završio misu. Događaj je temeljito ispitivao
papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog duljine istrage i
ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je
dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik
papa Leon X.
Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta
izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a
posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja
proslava Predragocjene Krvi Kristove. Blagdan Tjelova ili Tijela
Kristova motiv je i u hrvatskoj književnosti.
Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj
pjesmi Corpus Domini: /Kleknite ponizno! – Spustite
glave!/Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,/kao kroz dušu
najljepši san…/Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,/što
prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave./I predajte se tišini
čekanja Njegova blagoslova,/Blagoslov će taj sići na vas poželjno
tiho,/kao blaga kiša na suhe, užarene njive./Oh, neka u vaša srca
ureže neizbrisiva i dobra slova!…/
Svetkovina Tjelova povezana je i s procesijama. Prva Tjelovska
procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a
taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim
zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi
posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.