Na traženje pčelara inspektor je naredio zaoravanje nekih parcela, čime je spašeno oko tisuću košnica.
Deseti dan zaredom ugibaju pčele koje su preostale u košnicama
pčelara iz Donjeg Međimurja.
– Strašno je gledati kak’ se muče, dan za danom. Sve će uginuti,
neće u košnicama, bojim se, ostati ni jedna jedina. Širi se
užasan zadah i sve ih pokapam u jamu – kaže Antun
Tot (77) iz Domašinca, jednog od nekoliko sela u kojima
pčelari već deset dana u kantama i građevinskim kolicima odvoze
uginule pčele.
Traži se koji je insekticid
Tot se pčelarstvom bavi 55 godina, a pčele ugibaju u njegovih 55
košnica. Dosad je prijavljena šteta u ukupno 1150 košnica, a kako
u jednoj obitava oko 50.000 pčela, dolazi se do brojke koja
premašuje 57 milijuna uginulih! Prve procjene govore o 2,8
milijuna kuna štete za više od 30 pčelara, kad se zbroji sva
izgubljena dobit. No ona bi mogla biti i veća.
Željko Trupković, predsjednik udruge Agacija,
kaže da se čekaju rezultati vještačenja, nakon čega će pčelari
znati hoće li morati čak i spaliti sve košnice u kojima su pčele
ugibale. Pitanje je i što s medom ako se pokaže da u njemu ima
tragova insekticida.
– Svi daljnji koraci ovisit će o tome koje je sredstvo uzrok
pomora. Bolest pčela je isključena, kažu stručnjaci
– dodaje. Pčelari se nadaju naknadi štete iako nisu previše
optimistični jer znaju nijedan njihov kolega u proteklih
dvadesetak godina nije dobio odštetu.
– Sad je vrijeme da se nešto promijeni – napominje
Trupković.
Uzorci pčela poslani su u Centar za forenzička ispitivanja Ivan
Vučetić u Zagrebu, no pčelarka Ana Pepelko kaže da se, po svemu
sudeći, u Hrvatskoj nema gdje obaviti analiza koja bi utvrdila o
kojem se otrovu radi!? Navodno je najbliži laboratorij u
Mariboru. Zna se da je u pitanju insekticid, vlasnik polja je,
kako doznaje Večernji list, priznao da je tretirao polja biljke
rauole, križanca uljane repice i rotkve, koja se koristi za
zelenu gnojidbu.
Tretiranje je trebao obaviti još zimi i na proljeće sve požnjeti,
no zakasnio je dva mjeseca. Osim toga, navodno je rauolu sijao za
sjeme, što nije smio.
– Uzet ćemo odvjetnika i idemo u tužbe, no treba nam informacija
o kojem se otrovu radi – kaže Pepelko koja tvrdi da Hrvatska
nema ni razrađen plan postupanja za slučaj takvih nepogoda.
Na traženje pčelara inspektor je naredio zaoravanje nekih
parcela, čime je spašeno oko tisuću košnica. Međimurski župan
Matija Posavec proglasio je prirodnu nepogodu.
Dr. sc. Mario Kovačić s Fakulteta
agrobiotehničkih znanosti u Osijeku kaže da se najveći gubici
pčelinjih zajednica događaju tijekom kasne jeseni i zime kao
posljedica različitih bolesti pčela, prvenstveno varooze i
virusa.
No to je samo jedan od uzroka koji izravno utječu na
vitalnost zajednica.
– Na našem području proširile su se bolesti iz Azije, događaju se
klimatske promjene, sve intenzivnija poljoprivreda i gubitak
staništa te izvora hrane za medonosnu pčelu i ostale kukce
oprašivače – ističe.
Pomori se, kaže, mogu izbjeći edukacijom i podizanjem svijesti.
– Iako najveći dio ratara i voćara razumije važnost oprašivanja i
pčela te vrlo savjesno i odgovorno obavlja svoju djelatnost,
očito je da se još uvijek pojavljuju pojedinci koji zbog
neznanja, nemara ili nečeg trećeg jednim činom naprave golemu
štetu. Ne samo materijalnu, već i emotivnu jer pčelarima su
njihove pčele članovi obitelji za koje su vrlo vezani. Također,
naprave štetu i drugim ratarima i voćarima jer se stvara
negativna percepcija javnosti – kaže.
Ugrožena vrsta
Trebamo li se, pitamo ga, zabrinuti za populaciju pčela u
svijetu.
– Danas pčela ima više nego ikada u povijesti.
Međutim, gotovo sve pčele nalaze se kod pčelara na pčelinjacima,
a u prirodnom staništu ima ih vrlo malo i teško preživljavaju.
Zbog toga se pčela smatra ugroženom vrstom. Dok god je pčelara,
pčele neće nestati, iako zbog navedenih razloga pčelarstvo
postaje sve zahtjevnija grana poljoprivrede. Pojedine zemlje
prepoznale su važnost oprašivanja te plaćaju pčelarima svojevrsnu
novčanu naknadu za oprašivanje koje njihove pčele obavljaju
– napominje dr. sc. Mario Kovačić.