Marijan Zuber jedan je od najuglednijih hrvatskih glazbenih pedagoga i najznačajnija glazbena ličnost Varaždina.
27.6.2008. U dubokoj starosti, u 95. godini, u
Varaždinu je umro profesor Marijan Zuber, jedan
od najuglednijih hrvatskih glazbenih pedagoga i najznačajnija
glazbena ličnost Varaždina. Rođen je 5. rujna 1913. godine u
Lepoglavi, učiteljsku školu završio je u Čakovcu, pedagogiju,
psihologiju i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, radio je kao u učitelj a od 1943. godine bio je u Beču
asistent dirigenta Lovre plemenitog Matačića. Godine 1945. osuđen
je na smrt, zatim pomilovan, a nakon izlaska iz zatvora u Staroj
Gradiški – 1948. godine zaposlen je u Glazbenoj školi u
Varaždinu. Godine 1956. postavljen je za direktora varaždinske
Glazbene škole i tu dužnost obavljao je do umirovljenja 1974.
godine. Marijan Zuber utemeljio je 1952. godine i vodio Dječji
zbor koji je postao jedan od najpoznatijih zborova u državi, imao
je brojne nastupe ne samo u zemlji i na Dubrovačkim ljetnim
igrama, nego i u u mnogim zemljama Europe i u Americi. Kao
glazbeni pedagog odgojio je glazbenike koji su postigli velike
karijere, među njima Ružu Pospiš Baldani, Franju Petrušanca,
Višnju Mažuran i druge. Bio je utemeljitelj Varaždinski baroknih
večeri, zborovođa pjevačkih zborova, autor stručnih članaka,
obavljao je dužnost predsjednika Udruženja glazbenih pedagoga
Hrvatske i bio je počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda. Dobio
je brojne nagrade među njima nagradu za životno djelo ‘Ivan
Filipović’, nagradu za životno djelo Varaždinske županije, 1993.
godine odlikovan je odličjem Danice hrvatske. Zbog svojeg
doprinosa glazbenom i društvenom životu, za svoje ljudske vrline
i plemenitost, profesor Marijan Zuber uživao je u Varaždinu
veliki ugled i poštovanje.
27.6.1914. Počeo je izlaziti tjednik varaždinske Stranke prava
‘Hrvatsko pravo’. List je tiskan u tiskari ‘Brus
i Štajn’, izlazio je subotom. Prvi urednik bio je Mihovil Danko,
a zatim Srećko Gruber. ‘Hrvatsko pravo’ bio je list za politiku,
gospodarstvo, pouku i zabavu, izlazio je četiri godine, do kraja
Prvog svjetskog rata 1918. godine.