- Misa se ne plaća - kazao je papa Franjo o cjeniku u crkvama. Od sada je to i u dokumentu. Ni jedan vjerski obred, pa ni misa zadušnica, ne može imati cjenik.
Ponude u novcu nisu porezi koji se zahtijevaju, već je slobodna
odluka vjernika hoće li ili neće ponuditi novac, stoji, uz
ostalo, u dokumentu Pastoralna preobrazba župne zajednice u
službi evangelizacijskog poslanja Crkve, koji je objavila
Kongregacija za kler s potpisom kardinala Beniamina Stelle uz
odobrenje pape Franje.
Župnik mora biti skroman
U dokumentu je navedeno da je zabranjeno naplaćivati mise i druge
sakramente i imati cjenik za to, a upravljanje dobrima mora biti
transparentno i u razmjeru s potrebama siromašnih, a ne s
potrebama župnika, koji mora biti primjer skromna života. Zatim
se govori o ulozi laika, posebno đakona, koje se ne smije
smatrati “polusvećenicima” ili “polužupnicima”, već ih treba
uključiti u aktivnosti župa u obrede, primjerice, vjenčanja ili
sprovoda, kao asistente, posebno tamo gdje nedostaje svećenika.
Potrebna je pastoralna preobrazba župe kako bi vjernici ponovno
otkrili dinamičnost i kreativnost, te doprinos svih vjernika.
Dokument ima 11 poglavlja. U prvih šest se nalazi promišljanje o
pastoralnoj promjeni, misijskom dosegu i vrijednosti župe u
suvremenom kontekstu. U poglavljima od 7. do 11. govori se o
sastavnicama župnih zajednica, različitim pastoralnim ulogama
koje ih čine i načinima primjena važećih normi. Svakako je
najzanimljiviji dio koji govori o novcu, a upravljanje kojim
često izaziva skandal. Glede novčanih ponuda za slavlje misa i
ostalih sakramenata u vatikanskom se dokumentu kaže kako čin
darivanja mora biti slobodan za ponuditelja, ostaviti mu
mogućnost da to učini po vlastitoj savjesti, a ne prema cjeniku u
kojem je navedeno koliko za što mora platiti, što nalikuje na
neku vrstu poreza na sakramente.
“Ne smije se ostavljati dojam da slavlje sakramenata (krštenje,
krizma, pričest, ženidba…), prije svega euharistije, mogu biti
stavka u cjeniku”, stoji u vatikanskom naputku. Važno je da
župnik obrazuje vjernike da budu solidarni. A to obrazovanje može
biti učinkovitije budu li svećenici pokazali da su štedljivi, da
nisu rastrošni u upotrebi novca. Moraju voditi skroman život,
posebno na osobnom planu, kao i u upravljanju župnim dobrima,
koje mora biti transparentno i razmjerno potrebama vjernika,
prije svih onih siromašnih i potrebitih.
Za ispravno upravljanje dobrima potrebno je da svaka župa osnuje
vijeće za ekonomske poslove, koje treba biti savjetodavno tijelo
sastavljen od župnika kao predsjednika i najmanje tri vjernika.
Broj je varijabilan, ali u tom savjetodavnom vijeću trebale bi
biti stručnjaci za ekonomske i pravne poslove. Zadaća je tog
tijela da unutar župne zajednice poveća kulturu suodgovornosti i
administrativne transparentnosti.
Pod transparentnost se ne smatra samo formalno prikazivanje
podataka, o kojima treba informirati zajednicu, već i prilika za
njezino uključivanje. I laici mogu dati sakramente Potrebno je
“objavljivati godišnji obračun” kako bi “zajednica u cjelini
mogla znati kako se upravlja dobrima, kakva je ekonomska
situacija župe i kojim bogatstvom raspolaže”. U dokumentu se
govori i o reformama župnih zajednica.
U Crkvi ima mjesta za sve i treba poštovati zvanje i znanje
svakoga. Crkva treba izbjegavati svako “zanošenje”,
“zastranjivanje”, prije svih “klerikalizaciju”. Poseban je
prostor posvećen ulozi župnika čija je osnovna zadaća “puna briga
za duše”. A glede laika, Kongregacija za kler naznačuje njihovo
izravno uključivanje u župne aktivnosti u suradnji sa župnikom.
No u slučaju nedostatka svećenika, i laici mogu “slaviti
krštenja, ženidbe…” i druge sakramente.
“Biskup na osnovi svoga suda može službeno povjeriti zaduženja
nekom đakonu, posvećenim osobama i vjernicima laicima, pod
upravom i odgovornošću župnika”, stoji u dokumentu. Moći će
predvoditi i liturgiju riječi, ali ne mogu držati propovijedi
tijekom euharistijskog slavlja. No, ne manjka svećenika samo u,
da tako kažemo, zabitim mjestima svijeta. Manjka ih i u Italiji.
Prema podacima središnje ustanove za kler, u Italiji je u svibnju
2019. bilo 32.036 dijecezanskih svećenika, a 1990. ih je bilo
38.000.