Kristić je završio putovanje koje je trajalo tri godine i osam mjeseci i na kojem je, što pješice, što autostopom, prevalio put od Varaždina do Novog Zelanda.

- Ne biste vjerovali, ali na cilju nije bilo neke posebne emocije u meni, ni sreće, a ni tuge. Sve mi je bilo nekako ravno. Posljednja dva i pol mjeseca propješačio sam 1500 kilometara kroz Novi Zeland i razmišljao o kraju, maštao o nekoj euforiji, a onda tamo na cilju apsolutno ničeg nije bilo u meni. Samo apsolutna praznina, spokoj i neka mirnoća. Nesvakidašnji osjećaj - opisuje 33-godišnji Tomica Kristić iz sela Vidovca pokraj Varaždina što mu se vrtjelo po glavi nakon što je završio putovanje dugo tri godine i osam mjeseci.

Grad od slame i blata

U avanturu života krenuo je sredinom 2015. iz Varaždina, a završio ga prije nekoliko dana na Novom Zelandu. Prošao je stopirajući više od 40.000 kilometara, 25 država na tri kontinenta.

- Oko 95 posto puta prošao sam autostopom, a ostalih pet posto lokalnim autobusima u Aziji, vlakovima i rikšama u Indiji, a tri puta koristio sam avion za kraće relacije jer nisam uspio pronaći mjesto na brodovima. Najteže mi je palo šest mjeseci u Indiji koja je vrlo zahtjevna zemlja. Izgubio sam osam kilograma jer sam se u svibnju, koji je tamo najtopliji mjesec, na plus 44 stupnja, otrovao hranom. Pio sam osam litara vode dnevno. Teško mi je bilo i u Mjanmaru jer tamo nisam imao GPS, a ljudi ne govore engleski. Pet-šest dana bio sam totalno izgubljen, sve dok nisam nekako pobjegao u Tajland - kaže.

Puno više bilo je pozitivnih iskustava, pogotovo s ljudima koji su otvoreni i sretni kad vide stranca. Fascinirao ga je Iran o kojem, veli, vladaju krive predodžbe. Tamo su ljudi divni, kaže, samo što ga nisu nosili na rukama. Od gradova oduševio ga je drevni iranski Yazd od slame i blata, Dubai kao posve 'alienski grad', i Mumbai u Indiji s 25 milijuna stanovnika i naseljenošću koja iznosi 22 tisuće ljudi po četvornom kilometru.

Najljepše mu je bilo na Himalaji, kad je dva tjedna planinario po Annapurni, na 5400 metara, i upoznavao autentičnu tibetansku kulturu. Nikad se nije našao u životnoj opasnosti.

- Naučio sam da na put treba ići bez straha, sumnje i negativnih misli. Sve je u glavi. Vi ste taj koji kreira svoj dan i privlači druge ljude i događaje u svoj život - objašnjava.

'Najluđa' osoba koju je upoznao bio je Rus koji putuje svijetom već deset godina, pravi 'hardcore' putnik. U Aziji pola lokalaca za Hrvatsku nije nikad čulo, a druga polovica zna samo za našu nogometnu reprezentaciju.

Na put je krenuo s ruksakom i 1500 eura, što mu je bilo dovoljno za osam mjeseci, sve do Tajlanda, gdje je podučavao klince engleski. U Indiji je u tri navrata radio kao stažist na filmskom setu u Bollywoodu, gdje je glumio - bijelca.

Putovanje u Međuzemlje

Najdulje je radio u Vijetnamu, godinu dana kao učitelj engleskog. Putem je upoznao i ljubav svog života, djevojku Lucy s kojom je mjesec dana u Australiji brao borovnice.

- Trenutačno sam kod Lucy u Vijetnamu, dolazimo u Hrvatsku za dva tjedna. Lucy nikad nije bila u Europi pa ćemo na more, u Italiju, Mađarsku, Sloveniju... Sredinom ljeta počinjem raditi na prvoj od dvije knjige. Prva će biti 'Stopiranjem do Novog Zelanda' i planiram je završiti do proljeća, a druga će biti 'Hodanje kroz Novi Zeland'. Cilj ovog putovanja bilo je samo putovanje, a ne destinacija. Izabrao sam Novi Zeland jer je najdalje od Hrvatske, želio sam da sve traje čim duže. Planirao sam putovanje od dvije godine, no oduljilo se. Bilo mi je dosta sjediti doma, živjeti na relaciji kuća-posao (a radio sam kao kinooperater), ubijen se vraćati doma, 'loviti' godišnje odmore. Odlučio sam se maknuti iz tog sistema i putovati svijetom. Dao sam otkaz i počeo se pripremati za put. To mi je definitivno bila najbolja odluka života - kaže Tomislav koji je avanturu nazvao 'Putovanje u Međuzemlje'. I završio ju je s 1500 eura na računu, koliko je imao i kad je kretao iz Varaždina.