Generacija su okrenuta budućnosti, ali dobro znaju što se u Hrvatskoj događalo kad su se rodili.
Te su godine na svijet stigla 50.182 djeteta. Vjerojatno još i
pokoje jer ovaj podatak za Hrvatsku, kako se ističe u
statističkom ljetopisu iz 1996. Hrvatskoga zavoda za javno
zdravstvo, nije mogao biti prikupljen za područja koja su tada
bila ‘privremeno zaposjednuta’.
Jedno od tih je, naravno, i područje paradržave tzv. Republike
Srpske Krajine, čiju su većinu teritorija oslobodile hrvatske
oružane snage upravo u operaciji Oluja. Djeca rođena te
godine, a s nekima od njih ekipa
Večernjeg lista porazgovarala je o značenju Oluje
– danas su odrasli ljudi, 25-godišnjaci koji imaju svoju
djecu, poslove i fakultete…
Kako su sami rekli za Večernji list, itekako su svjesni
važnosti godine u kojoj su se rodili, ali su ponajprije okrenuti
budućnosti.
Robert Kapeš, Beretinec: Oduvijek sam znao važnost Oluje,
komentirao je s djedom, šteta što nisam uspio čuti i strica
branitelja
Sa svojim je djedom o Oluji često razgovarao Robert
Kapeš iz Beretinca, općine nedaleko Varaždina.
– O Oluji znam onoliko koliko sam učio u školi i čitajući članke
na internetu i u novinama, ali ne bih rekao da je to neko opširno
znanje. Znao sam i s djedom pogledati dokumentarce i televizijske
priloge o Oluji kad bi se bližila njena obljetnica pa bismo
popričali, komentirali. Oduvijek sam zapravo znao važnost Oluje,
samo sam s vremenom proširivao svoje znanje – naglasio
je Robert, inače diplomirani etnolog i kulturni antropolog,
koji trenutačno čeka obranu diplomskog rada na studiju
sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Osoba koja mu je o Domovinskom ratu mogla reći još više njegov je
stric, branitelj, ali on je preminuo godinu dana prije Robertova
rođenja.
– Nažalost, nisam imao priliku upoznati ga, ostale su samo
fotografije i priče koje su mi pričali članovi obitelji i njegovi
prijatelji i poznanici – rekao je Robert, kojeg pitamo i što
misli o statusu branitelja koji uživaju danas. Kaže da se ‘status
i pojam branitelja dosta izgubio zbog svih medijskih
eksponiranja’.
Neki, govori 25-godišnjak, smatraju da traže previše, neki ih
podržavaju, nastaju prepucavanja i zapravo se u svemu tome gubi
pravi smisao.
– Svakako zaslužuju poštovanje oni koji su se zaista borili za
našu državu ili poginuli te s razlogom zahtijevaju određena prava
i primaju mirovinu, a revizijom bi trebalo utvrditi one koji su
lažirali dokumentaciju i te mirovine primaju nezasluženo, to ide
njima na dušu – rekao je i
dodao kako politiku prati sporadično.
– Onoliko koliko vidim na društvenim mrežama ili novinama,
otvorim, pročitam članak i to je to. Uglavnom je svaki dan isto,
nove krađe, nove afere, više mi ti članci nalikuju na nekakvu
satiru nego na ozbiljne članke o ozbiljnim stvarima. I ljudi na
društvenim mrežama se itekako sprdaju s našom političkom scenom,
sukobljavaju mišljenja, iskazuju revoltiranost, ali opet, mnogo
ih i ne izlazi na izbore pa smatram da onda nije ni fer
komentirati ako se ne trude ništa promijeniti. Ja svaki put
izađem na izbore, smatram to svojom dužnošću, a i promjena se
neće dogoditi sama od sebe ako je mi ne pokrenemo – kaže
Robert.
Pričao je i o novom trendu među njegovom generacijom, srpskoj
trash-rap glazbi, koju slušaju brojni mu vršnjaci. To, kaže, nije
njegov đir.
– Privatno slušam uglavnom stranu glazbu i nekoliko hrvatskih
glazbenika. Čuo sam neke od tih rap-pjesama jer ih je gotovo
nemoguće zaobići u današnje vrijeme, što u klubovima što po
kafićima. Ali to je zakon ponude i potražnje, da se ne slušaju
kod nas, ne bi bile ni toliko popularne. Nemam ništa protiv toga,
svatko sluša ono što voli ili što je u tom trenutku popularno,
tako da mislim da se ljudi ne bi trebali po tome dijeliti ili
osuđivati – iskren je Robert Kapeš, koji nema problema ni s
odlaskom u susjednu nam zemlju ‘u izlazak’.
– U Beogradu nisam nikad bio, ali čuo sam da se tamo izlazi. To
je u redu, neki su moji prijatelji bili i kažu da je super. Imao
sam nekoliko poziva, ali još nisam otišao. Tko zna, možda jednom
odem, možda nikad. Kad bih išao, išao bih zbog grada,
znamenitosti, prijatelja, primarna mi motivacija svakako ne bi
bio noćni život – objašnjava Robert, a nas zanima i koliko
njegova generacija danas uopće gleda na nacionalnosti i je li im
to važno u odnosima s ljudima.
– Mislim da mladi danas više ne gledaju na to kao nekad i da bi
voljeli kad bismo mogli prestati osuđivati ljude po nacionalnoj,
vjerskoj, rasnoj osnovi. Najbolji je primjer glazba, hrvatski
izvođači su popularni u Srbiji, više pjevaju tamo nego ovdje, i
obrnuto. Također, u vrijeme potresa u Hrvatskoj javne osobe u
Srbiji javno su pružile podršku Zagrebu, kao što su i neke
hrvatske zvijezde podržale prosvjednike u Beogradu. Smatram da
stvarna situacija nije toliko napeta koliko je mediji čine
napetom – govori Robert Kapeš pa dodaje kako se prošlost ne
treba i ne smije zaboraviti, ali ne bi trebala ni biti teret te
razlog odgajanja budućih generacija u mržnji prema nekome.
Lorena Kitner Mavrić, Varaždin: Danas ima sve više
visokoobrazovanih ljudi i odnos Srba i Hrvata sve je
bolji
– Ne smatram da je loše slušati srpsku glazbu i mislima da
tako ne vrijeđam branitelje ni samu svoju domovinu.
Umjetnost nema nikakve veze s poviješću ratovanja. Kad bismo tako
razmišljali, trebali bismo izostaviti industriju, trgovinu i
ostale djelatnosti – iskrena je Lorena, koja je o Oluji
najviše naučila na nastavi, u obrazovnom sustavu, ali i sama.
Najviše, kaže, na fakultetu iz kolegija Hrvatska pravna povijest.
– Nitko iz uže obitelji nije mi branitelj, ali imam nekoliko
članova daljnje rodbine koji su poginuli u ratu – zašto nije
iz prve ruke imala priliku saznati o Domovinskom ratu objašnjava
Lorena, danas i sama majka malog dječaka. Što se statusa
branitelja tiče, kaže kako smatra da ih se danas dovoljno
cijeni, ‘barem što se tiče povlastica za njih i njihove
obitelji’. Politiku prati redovito.
– Točnije, onoliko koliko mislim da je potrebno. Kao studentica
moram biti u tijeku s aktualnim događanjima u politici kako bih
mogla uspješno rješavati ispite. Izlazim na izbore i smatram da
bi biračko pravo trebalo postati i biračka obveza
– odrješita je Lorena, koja misli i da nacionalna
nesnošljivost ne bi trebala postojati, ali i da je danas ima sve
manje.
– S obzirom na to da je danas sve više visokoobrazovanih mladih
ljudi, odnos Hrvata i Srba sve je bolji. Naravno da još uvijek
ima pogrdnih naziva, predbacivanja, vrijeđanja, ali samo zato što
se o povijesti jako malo zna, a i u školama se jako malo uči o
tome – kaže Lorena.