U Hrvatskoj su svi silosi od Slavonije do Like nekada bili puni, sada je sve prazno.
Ovogodišnja žetva pšenice je završila. Dobro je rodila, prinosi
su veliki, ali je kvaliteta loša pa će Hrvatska ipak morati
uvesti određene količine žita, takozvanog poboljšivača (durum
pšenice) kako bi pekarska industrija mogla proizvoditi kvalitetan
kruh i peciva, javlja
RTL.
Analize pokazuju da se od proizvedenih minimalno 950.000 tona,
samo 10 posto količina odnosi na prvu i premium klasu pšenice, 20
posto je druga klasa, a na treću klasu otpada najveća količina
ili 40 posto proizvodnje. Sve ostalo – gotovo 30 posto, je
četvrta klasa, odnosno pšenica koja nije za ljudsku prehranu,
nego se koristi za stočnu hranu.
Ovakva kvalitativna struktura uroda, mjerena udjelom proteina u
pšenici, izuzetno je loša jer prerađivači pšenice i proizvođači
brašna, odnosno pekarska i konditorska industrija, zbog
korištenja sve sofisticiranije tehnologije u proizvodnji,
postavljaju sve složenije zahtjeve na kvalitetu sirovine, budući
da im samo to omogućuje kontinuiranu i nesmetanu proizvodnju
visoko kvalitetnih proizvoda, procjenjuju stručnjaci
konzultantske tvrtke ‘Smarter’, specijalizirane za
poljoprivredno-prehrambenu industriju, piše Slobodna Dalmacija.
Tako će pekari morati uvesti gotovo 100.000 tona pšenice,
takozvanog poboljšivača po znatno većim cijenama od onih koje se
plaćaju za domaću pšenicu prve klase.
Iako je pšenica dobro rodila, proizvođači nisu ni približno
zadovoljni otkupnom cijenom. Ističu da je cijena ispod jedne kune
za kilogram pa ne mogu pokriti uložene troškove proizvodnje, a o
zaradi nema ni govora. Otkupnu cijenu ispod troškova proizvodnje
smatramo nepoštenom trgovačkom praksom i ucjenom otkupljivača.
Antun Laslo, proizvođač pšenice i predsjednik
udruge ‘Život’ kaže: ‘Da naša pšenica nije dobra, ne bi je
kupovali Talijani. Cilj otkupljivača je obezvrijediti seljaka
proizvođača, otkupiti pšenicu u bescjenje te je kasnije izvoziti
jer naša pšenica nije nekvalitetna. U Hrvatskoj su svi silosi od
Slavonije do Like nekada bili puni, sada je sve prazno, radnika
nema, mlinovi godinama ništa ne melju’.