'Jednom kad si unutar objekta više ne možeš van naredna tri tjedna, samo smiješ na terapije i u sobu.'
U redakciju se javio čitatelj koji boravi u Varaždinskim
Toplicama na rehabilitaciji nakon operacije
koljena. Opisao je svoje iskustvo boravka tamo.
– Boravak na rehabilitaciji u Varaždinskim Toplicama je poput
zatvora. Kad sam došao na prijem dočekala su me plava,
stara vrata, vjerojatno iz 19. stoljeća. Nakon toga sestra me
posjela na kolica, uzela moje stvari, zaključala ta ‘famozna’
vrata i odvela na odjel tolikom brzinom da se nisam
stigao pozdraviti sa suprugom i djetetom – kazao je uvodno i
nastavio.
– Dolaskom na odjel imate što za vidjeti – odvijaju se
građevinski radovi. Terapije koje dobivam odvijaju se u sobama
gdje bi morali biti smješteni pacijenti, ali oni su tri sobe
pretvorili u terapijske.
Opisao je situaciju i u sobi u kojoj je smješten za vrijeme
trajanja terapije.
– Kroz taj jedini prozor koji imaš vidiš građevinsku skelu,
po kojoj se kreću radnici koji režu staklenu vunu.
Materijal nerijetko pada u sobu i tada moramo sve zatvoriti
i doslovno biti kao u ‘zatvoru’.
Nejasno mu je zašto unutar objekta moraju nositi maske budući
da ‘prije nego dođeš moraš napraviti test na COVID-19’.
– Jednom kad si unutar objekta više ne možeš van
naredna tri tjedna, samo smiješ na terapije i u sobu. Doručak,
ručak i večeru dobivamo u sobu. Cimer i ja jedemo na stoliću gdje
se nalazi TV.
Ipak, istaknuo je i pohvale.
– U toj lošoj situaciji želim pohvaliti doktore,
medicinske sestre i stručne fizijatre, koji se stvarno trude
po tako lošim uvjetima da nam naprave sve da nam bude koliko
toliko ugodno – stoji u završnom dijelu pisma.
Za komentar smo upitali Specijalnu bolnicu za medicinsku
rehabilitaciju Varaždinske Toplice, a odgovor ćemo objaviti po
primitku.
