Da je Varaždin postojao i ranije potvrđuje i taj dokument kojim hrvatsko-ugarski kralj Bela Treći naređuje Varaždincima da vrate zagrebačkom kaptolu oteti posjed Toplice.
20.8.1181. Prvi je puta u jednom dokumentu spomenuto ime
Varaždina i od toga datuma počinje pisana povijest grada. Da je
Varaždin postojao i ranije potvrđuje i taj dokument kojim
hrvatsko-ugarski kralj Bela Treći naređuje Varaždincima da vrate
zagrebačkom kaptolu oteti posjed Toplice. Isprava je pisana na
latinskom jeziku. U njoj se navodi kada su u Stolni Biograd na
svečane sudske dane svetog Stjepana došli kralju Beli Trećemu
zagrebački kanonici i požalili se na župana varaždinskog Beleca
da im je oteo posjed Toplice. I nasljednik Beleca, župan Motmer,
zadržao je posjed pa je zagrebačka crkva molila kralja da naredi
Varaždincima povrat otetog. Bela Treći presudio je u korist
zagrebačkog kaptola i varaždinski župan morali su vratiti
Toplice.
Zbog stalne opasnosti od prodora turske vojske kralj
Ferdinand naredio je 1553.godine da se u Hrvatskoj
uspostavi stalna vojska koju će uzdržavati vlasti Kranjske,
Štajerske i Koruške. Od 4200 vojnika, koliko ih je
raspoređeno u Hrvatskoj – u Varaždin je stiglo 850 koji su
bili smješteni u gradskim kulama. Kada je 1555.godine
uspostavljena vojna krajina podijeljena na južnu Hrvatsku i
sjevernu Slavonsku krajinu – Varaždin je određen za sjedište
generaliteta Slavonske krajine. Tijekom nekoliko stoljeća
Varaždin je bio značajan vojnički grad – godine 1910. u
gradu je živjelo 13.592 stanovnika od čega je vojničkom staležu
pripadalo 2.393 osobe.