'Posvajanje je jako hrabro, ali nije plemenito, ne bih to nazvala plemenitim', rekla je Marta Divjak kod Zorana Šprajca.
Trenutno je 1558 djece smješteno u domove za nezbrinutu djecu, a
2227 djece je u udomiteljskim obiteljima. Njih 450 je prošle
godine čekalo na posvojenje s ispunjenim svim uvjetima
koji se traže, prije svega da su ih se njihovi biološki roditelji
i službeno odrekli, a od posvojeno je samo 85. I to ne zato što
nema posvojitelja. Na listama centara za socijalnu skrb nalazi se
čak 1400 posvojitelja, a njih 850 na posvojenje čeka dulje od tri
godine. Upravo ovakvi podaci bili su okidač da neka već
posvojena i udomljena djeca koja su prošla taj put pokrenu
inicijativu ‘Moramo vam nešto reći’.
Cilj inicijative je potaknuti državu i institucije da i djeci i
roditeljima posvojiteljima omogući više nade i manje vremena do
dječje i roditeljske ljubavi.
– Najveći problem je kod sporosti sudova i sporosti oduzimanja
roditeljskih prava gdje se uvijek ide u prilog roditeljima,
koliko god oni neadekvatni bili. Sudski procesi su jednostavno
iznimno spori. U najboljem slučaju proces traje tri godine. Kod
mene osobno, u tom trenutku kad imate dvije i pol, tri godine
niste svjesni što se događa, svjesni ste da ste ostali bez
roditelja, ne znate zašto. Smješteni ste u dom, samo čekate da
netko dođe po vas, u nekom trenutku više nije bitno tko,
samo želite otići – ispričala je Antonija
Skender, djevojka koja je cijeli svoj život provela po
domovima, a sada se uključila u incijativu.
Uvjeti u domovima variraju, no, kaže Antonija, ‘što smo dalje od
Zagreba, uvjeti su gori’.
– Dom u kojem sam ja bila nije bio loš, ali nisam imala obitelj.
Kad ste bolesni, u domu ne postoji nitko tko će s vama provesti
noć, bez obzira koliko ste stari – rekla je Antonija. Više sreće
od nje imala je Marta Divjak koju je s tri i pol godine posvojila
bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.
– Svjesna sam bila i trenutka kad je socijalna služba došla po
mene, kad sam se vozila s mamom i tatom. Bila sam preplašena,
ali jednostavno smo se ‘našli – ispričala je Marta
gostujući u RTL Direktu.
Mnogi će reći da je posvajanje plemenit čin, no Marta to nikako
ne bi tako nazvala.
– To je potreba ljudi da imaju obitelj. To je jako hrabro, ali
nije plemenito, ne bih to nazvala plemenitim. Treba prestati od
udomljavanja i posvajanja raditi senzacionalizam, to je
jednostavno – ljudi žele djecu, dijete želi roditelje – rekla je.
I Antonija i Marta ističu da je najbitnije da se djeca čim kraće
zadržavaju u domovima i kod udomitelja.
– Odgovornost se stalno prebacuje, na socijalne radnike,
socijalnu službu, na sudove… Promjena treba krenuti od nas
samih. Činjenica je da su ta djeca apsolutno nevidljiva.
Nevidljiva za zastarjele infrastrukture, za sporost sudova, za
manjak socijalnih radnika. Dok se ne promijene te stvari, neće
ići na bolje, a to možemo promijeniti kao društvo – zaključila je
Antonija.