Na dan 14. siječnja sletjeli su u glavni grad Windhoek i započeli svoju foto-avanturu. Ruta je otprije bila dogovorena, a plan spreman.

Varaždinski fotografi Željko Hajdinjak i Darko Gorenak, uz još dva suputnika, Ivana Bengerija i Darija Stočkova boravili su od 14. do 26. siječnja ove godine na afričkom jugu, točnije u Namibiji.

Vezana galerija:

Varaždinski fotografi dva tjedna putovali Namibijom

Namibija je relativno 'mlada država', postala neovisna od Južne Afrike 1990. godine, a procjenjuje se da ima oko 2 milijuna ljudi, ali s površinom od 825 tisuća kilometara kvadratnih. Dovoljno je reći da im nacionalni park Etosha, koji su protagonisti naše priče posjetili, zauzima područje veliko kao pola Hrvatske.

Željko Hajdinjak objasnio nam je da se pružila prilika u kolovozu prošle godine za povoljne avionske karte. Na dan 14. siječnja sletjeli su u glavni grad Windhoek i započeli svoju foto-avanturu. Ruta je otprije bila dogovorena, a plan spreman.

- Krenuli smo od juga države, a s obzirom da je Namibija ogromna, pokušali smo napraviti dobar plan. Mi smo u dvanaest dana autom obišli 2500 kilometara – rekao je Hajdinjak i dodao da s temperaturama nisu imali problema s obzirom na to da su sva četvorica više ljetni nego zimski tipovi.

Pustinjska prostranstva

- Glavni grad im je moderan i europski što je razumljivo pošto su bili njemačka kolonija iza Prvog svjetskog rata. Kao da nije Afrika. Ipak, kad smo se odmaknuli od grada počinju velika 'prostranstva ničega'. Počeli smo od velike i stare pustinje Namib, ali čim se izađe iz grada počinju se viđati životinje – govori Hajdinjak.

Prvi dan prošli su 400 kilometara makadama s ograničenjem brzine od 80 kilometara na sat.

- Mi smo prvi dan putovali devet sati jer smo puno stajali zbog fotografiranja životinja i prirode. Sve nam je bilo fascinantno – ističe.

Turizam je na visokoj razini

Varaždinski fotograf navodi da se nisu našli u neugodnim situacijama. Štoviše, hvali tamošnji turizam i uspoređuje ga s našim.

- Turizam je tamo na jednoj drugačijoj razini nego u Europi. Ne mogu reći da je bolji, ali ljudi su ljubazniji pa nije ni bilo situacija da bi se osjećali imalo ugroženima – objašnjava.

Gdje ste bili smješteni? 

- Dio smještaja pronašli smo prije puta, dok smo dio nalazili kada smo došli u Namibiju. Počeli smo rezervirati po dan-dva unaprijed i to je savršeno funkcioniralo. To su bile kao nekakve lođe, bungalovi i kućice koje su klimatizirane, sjajno uređene od kuhinje do kupaone. Najlošiji smještaj je vjerojatno bio tri zvjezdice. Plaće su im uveliko niže od naših, a ugostitelji su puno uslužniji, žele porazgovarati i nismo naišli na čovjeka koji ne zna engleski, a odlično govore i njemački – priča Hajdinjak o turističkoj strani Namibije.

Posjetili su i seoske sredine, zabačena mjesta.

- Otišli smo i u ruralnu sredinu. Tamo vlada veliko siromaštvo, a ljudi uz cestu prodaju minerale, kamenje lijepih boja i od toga žive. Ipak, jako su se razveselili kad smo im ostavili kanistar vode i nekoliko konzervi. Tome su se više veselili nego novcima što je razumljivo jer ga nemaju ni gdje potrošiti – navodi i spominje da je hrana vrhunska, od klasične piletine i svinjetine do afričkih divljači – zebri, nojeva, antilopa koje se baziraju na roštiljskoj ponudi.

'Lav se nije pojavio'

S fotografske strane, Afrika i Namibija nude posve specifičan doživljaj i atmosferu u trenutku 'uzimanja' fotografije.

- Snimiti slona u svom prirodnom okruženju je nešto posebno. Naišli smo i na vrlo rijetkog bijelog nosoroga. Staneš s autom, malo pričekaš da dođe neka životinja i onda nastaje poseban osjećaj fotografije u toj situaciji. Sve je puno adrenalina. Ipak, nismo uspjeli 'uhvatiti' lava, iako smo mu vidjeli tragove – napominje Hajdinjak i dodaje da su u Etoshi životinje naviknute na aute i ljude te dođu dovoljno blizu za fotografiju.

Na obali i novi planovi

- Obala Atlantskog oceana je posebna. Nema vjetra, a valovi su visoki dva metra. To je silina i moć oceana, zvuk koji proizvodi u dodiru s obalom je neopisiv – govori svoje doživljaje s velike obale Atlantika.

Kroz sljedeće dvije godine planiraju još putovanja. Prvo je na redu vraćanje u Namibiju i posjet susjednoj Bocvani, zemlji koja se također smatra dosta sigurnom. Hajdinjak i Gorenak svojim su fotoaparatima zabilježili fascinantne prizore. Isti takav je i broj fotografija.

- Nakon odabira fotografija, a bilo ih je jako puno sličnih, izabrao sam samo one vrijedne pokazivanja. Stao sam na brojci od njih 750. Tako je negdje ostalo i kolegi Gorenaku. 'Nalupali smo' po tome svaki po pet tisuća, ali to je zbog toga što se cijelo vrijeme ima nešto snimati – rekao je varaždinski fotograf pa najavio izložbu i predavanje do kojeg će sigurno doći.

- Objavljujemo fotografije preko profila i portala, ali planiramo i izložbu, napravit ćemo odabir 15-20 fotografija koje će se printati, a ostalo će biti prikazano digitalno preko projektora. Mislimo održati i putopisno predavanje, to je način interakcije kakav ljude zanima, a to ćemo napraviti kroz neko vrijeme, par mjeseci da se i nama slegnu dojmovi od putovanja – završio je svoju priču Željko Hajdinjak.