Vijesti / Društvo

Motorom do Afrike

Ludbrežanin Alen Grgec motorom posjetio daleku Afriku: 'Nezamislivo je kako ljudi tamo žive'

Ludbrežanin Alen Grgec motorom posjetio daleku Afriku: 'Nezamislivo je kako ljudi tamo žive'
Facebook

Alen Grgec je 32 – godišnji strastveni motorist i avanturist koji je na dva kotača proputovao većinu Europe, a nedavno i dio Afrike. Upravo 19 dana dug put u Afriku bio je povod ovog intervjua.

Alen Grgec dolazi iz Ludbrega i od malih je nogu veliki zaljubljenik u motore. Iako je 2014. preživio nesreću zbog koje je umalo ostao nepokretan, ljubav prema motorima je bila jača pa se tako ove godine odlučio na putovanje u daleku Afriku.

- Prije šest godina sam stradao i bilo je jako kritično, bilo je upitno hoću li ikad hodati, raditi, voziti. Imao sam pomaknutu vratnu kralježnicu, dva napuknuta kralješka, dva puknuta od kojih jedan skroz smrskan. Doktor je rekao da se jedan od tisuću oporavi nakon takvih ozljeda, ali ja se nisam predao i uspio sam se oporaviti - započeo je Alen svoju priču i objasnio otkud ljubav prema motorima.

b9898142fc5af89fdd4df2cbbbb0349f.jpg?v=2

- Motor mi je nekako u krvi, moj pokojni djed ih je isto kao i ja vozio od malena do kraja života. On mi je i kupio prvi mali motor i kasnije je ta ljubav samo rasla. To je nešto bez čega se ne može kad se tako navikne. U motoru je sloboda i to je najbolji lijek za odmoriti mozak i za zaboraviti na probleme. Netko vozi motor od birca do birca da se pokaže, netko je ipak u tome jer ima srce za to i voli taj život.

Putovanje motorom i brodom

Alen je na 9.500 kilometara dug put kroz Afriku išao sa prijateljem Ivicom Dukarićem, a motor je bio očiti izbor jer kaže da je motor njihov način i stil života, ljubav, strast. Put je trajao 19 dana, a dio su prošli i brodom.

- Brodom smo išli tamo od Savone do Tangera, a nazad od Tangera do Genove. Tako je financijski i vremenski bilo bolje, a imali smo i malih problema sa mojim motorom pa je ovako bilo najpametnije, a povratak na brodu je trajao dva dana, što je isto poseban doživljaj - objasnio je Alen te ispričao i kako je točno izgledao put.

ba048ba018e73f3c06b27b44f5583df2.jpg?v=2

- Prošli smo od Maroka pa dolje prema zapadnoj Sahari koja isto spada pod Maroko, ali se odvaja. Nakon zapadne Sahare ušli smo uz neplanirano noćenje zbog raznih kontrola, davanja otisaka, ruka, šaka, slikanja u Mauritaniju koja mi se baš i nije previše svidjela, a viza da se uđe u nju je između 80 i 100 eura u jednom smjeru. Nakon Mauritanije smo ušli u Senegal koji nam je i bio recimo cilj putovanja, točnije Dakar u Senegalu.

Maroko, Mauritanija i Senegal

Dogovor za put trajao je nešto više od mjesec dana te je bio dosta ozbiljan i detaljan pa se Alen tako morao cijepiti protiv tifusa i žute groznice te piti tablete protiv malarije. Za cijeli put s pripremom motora izdvojeno je oko tri i pol tisuće eura, ali iako bi avionom bilo jeftinije i lakše, Alen kaže kako je na motoru posebno, drugačije i cjelokupni doživljaj je fenomenalan.

- Maroko je bio prva destinacija i tamo se primijeti kako se od početka lijepa priroda, brdo kaktusa, smokvi postepeno mijenja u dio sa malo zelenila, a više zemlje i pijeska. Ulazak u Mauritaniju ostao je u sjećanju po jadnim, malim kućicama, sve lošijim cestama, devama, kozama i slično. I onda Senegal, prvi utisak izvrstan. Odmah kod ulaska u Senegal bili su majmuni na sve strane po cesti, drveću. U Dakar smo stigli navečer oko 23 sata, a smještaj našli tek u 5 ujutro. Tamo smo idući dan posjetili safari što je bio pun pogodak - rezimirao je Alen put i utiske.

'U Dakaru sam podijelio igračke i bombone'

Ipak, od cijelog puta, najviše su mu u sjećanju ostali ljudi koje je tamo upoznao pa ga je tako na ulasku u Senegal policajac zamolio da se kratko provoza na motoru, a drugi mu je pak trčećim korakom otišao nabaviti bocu Coca cole.  U Dakaru su upoznali dečka koji im je pomogao sa smještajem i sa kojim su se odmah sprijateljili, a Alen je nosio i igračke i slatkiše koje je podijelio tamošnjoj djeci.

bb9eaa3ee9f0ccc09138e7733f17b6da.jpg?v=2

 - Na ulasku u Senegal bio sam dosta dehidriran pa mi je eto policajac otišao po bocu cole za 50 centi, a ja sam mu na kraju ostavio još 3 dolara. Dečka kojeg smo upoznali u Dakaru, rekao nam je da bi sa curom volio doći u Hrvatsku zaraditi neke novce i pomoći obitelji, a na kraju mi je čak rekao da ako dobije sina, da će ga nazvati po meni što se stvarno nisam nadao. Stvarno smo upoznali puno predobrih ljudi - priča Alen i nastavlja o cilju putovanja kojeg je ispunio.

- U Dakaru sam uspio pronaći idealnu ekipu da podijelim brdo igračaka, a i nekih 3-4 kg bombona. Motor je bio u pretovaru totalno, ali je vrijedilo. Sreli smo uz cestu puno ljudi na okupu pa smo zastali i shvatili da su dobili hrpu ribe, zasipanu na pijesak i zemlju. Mislim da im je to kao nekakva socijalna pomoć. Tu skupljam hrabrosti i odlazim među njih i preko 20 minuta pokušavam objasniti svoje namjere. Na kraju sam dobio dozvolu da dođem motorom do njih. Kad sam izvadio vakumirane plišance, igračke i slatkiše tu je počelo nevjerojatno ludilo - rekao je Alen i dodao kako tek u takvim situacijama shvatiš da smo često u životu nezahvalni.

'Htjeli su mi oduzeti putovnicu'

Ipak, na putovanju je bilo i neugodnih situacija jer kaže kako je nezamislivo kako ljudi tamo žive pa tako primjerice postoje mali dućani u kojima se kruh dijeli na četiri djela i prodaje, brašno, papar i sol se kupuju na grame, a neki ljudi ni ne odlaze u dućan jer nemaju ništa. Sigurnost je također problem pa su tako na svakih 50 kilometara kontrole i evidentiranje zbog ubojstava i otmica, a u Mauritaniji i Senegalu policija je na svakom uglu. Oko većih mjesta i gradova vlada prometni kaos u kojem su se u jednom trenutku Alen i njegov kolega izgubili.

- Problem je nastao kad smo se pogubili, a nema interneta ni signala. Svako je vozio svojim putem prema dogovorenom odredištu, a do njega su bila dva puta. Makadam gdje se na potezu nalaze dva plemena ili prijelaz Rosso koji je poznat po kriminalu i korupciji. Odlučio sam za to drugo jer sam mislio da ipak možda nije tako loše, ali je bilo. Htjeli su mi oduzeti putovnicu za koju bi morao valjda dati sve novce. Nakon dugo prepiranja ubacio sam u prvu i odveo se. Vozio sam što brže i 100 km poslije našao benzinsku sa tri naoružana čuvara koji su na moju priču samo rekli da je to Afrika – ispričao je Alen te dodao kako se na kraju ipak uspio naći s kolegom i nastaviti put natrag.

Želja su Mongolija i Norveška

Nakon puta u Afriku, Alen se odlučio i za tetovažu koja sadrži simbole Afrike, a okružuje je oblik Afrike obojan u boje zastave Senegala koji je osim što je bio krajnji cilj, ostavio i najjači dojam zbog svega lijepoga, ali i ružnoga. Uz to, Alen uređuje i Facebook grupu 'Život na motoru' koja je u kratkom vremenu skupila preko 6 tisuća članova.

72220e4b0c0df6bedbad4bbf87ae4499.jpg?v=2

Ludbrežanin je na motoru prošao mnoge zemlje, te priznaje kako se pomalo navukao na putovanja, a udaljenosti i broj posjećenih država samo rastu. Kaže kako bi ponovio i putovanje u Afriku uz uvjet da je ipak barem troje ljudi. Želja su mu Mongolija i Nordkap u Norveškoj što je sam sjever Europe, a u planu ima mnogo toga iako sve ovisi o vremenskim, financijskim, obiteljskim i ostalim mogućnostima.

- Na motorima smo prošli Hrvatsku, susjedne zemlje, Rumunjsku, Bugarsku, Grčku, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru… Uvijek u glavi ima nekih novih željenih destinacija. Za mene je bit motora osim druženja osjećaj slobode i da se vide nova mjesta, ljudi, kulture, običaji. Svijet je malen, a već ako smo na njemu zašto ga ne vidjeti i istražiti maksimalno koliko nam vremenske i financijske mogućnosti dozvoljavaju. Ali kad te to ispunjava nekako se skrpaš - zaključio je za kraj ovaj motorist, a mi mu možemo poželjeti sretan put.

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!