U uvodu u euharistijsko slavlje biskup Radoš je spomenuo kako danas vjerojatno više nego ikad razumijemo Isusove učenike zatvorene u dvorani posljednje večere nakon Isusove smrti, u izolaciji, u strahu za vlastiti život.
Euharistijsko slavlje 4. korizmene nedjelje iz župne crkve sv.
Antuna Padovanskog u Čakovcu predslavio je varaždinski biskup
Bože Radoš.
Naime ovo je prva nedjelja od kada su stupile na snagu Odredbe
biskupa Hrvatske biskupske konferencije o ukidanju liturgijskih
slavlja s narodom te su se različite biskupije, župe i
zajednice organizirale kako bi makar posredstvom elektroničkih
medija vjernici mogli sudjelovati u euharistijskom slavlju iz
svojih domova.
U uvodu u euharistijsko slavlje biskup Radoš je spomenuo kako
danas vjerojatno više nego ikad razumijemo Isusove učenike
zatvorene u dvorani posljednje večere nakon Isusove smrti, u
izolaciji, u strahu za vlastiti život.
– Braćo i sestre neka i ovoga jutra On pronađe put do naših kuća,
do nas koji smo zatvoreni u svojim domovima i neka nas ohrabri i
neka nam posvjedoči da je živ, prisutan među nama, da nas čuva i
prati. Neka svaka naša kuća postane dvorana posljednje večere u
kojoj odjekuje Kristov pozdrav: Mir vama! – rekao je mons.
Radoš.
U svojoj je homiliji biskup vjernicima aktualizirao evanđeoski
izvještaj o slijepcu kojega je Isus ozdravio ističući kako upravo
ovo evanđelje sadrži poruku za nas danas. Isus ozdravlja
bolesnika, ali ne staje samo na ozdravljenju njegova vida nego ga
u ponovnom susretu, nakon sudišta ovoga svijeta, farizeja, dovodi
do zdravlja i spasenja njegove duše.
– U evanđelju su učenici Isusu postavili pitanje o krivnji za
bolest. Tko je sagriješio? Isto se pitanje postavlja i danas. Tko
je kriv za viruse, potrese, bolesti? Isus jasno govori da ne
možemo povezivati Boga i bolest, da ne možemo bolesti ili bilo
koju drugu nevolju tumačiti Božjom kaznom. Isus susreće čovjeka,
ne gleda njegovu prošlost već ga u susretu koji liječi, koji
oslobađa, usmjerava u budućnost. Zanimljivo je kako ozdravljeni
slijepac ne razumije što mu se dogodilo, ali je spreman tražiti
odgovor, spreman je tražiti istinu. I u dijalogu sa farizejima,
koji ga naposljetku izbacuju iz hrama, hrabro svjedoči i
prepoznaje da Onaj koji ga je ozdravio mora biti od Boga jer sve
što je dobro od Boga dolazi. U trenutku takve spoznaje
ozdravljeni je slijepac spreman za još jedan susret s Isusom,
susret u kojem potpuno progleda i u Isusu prepoznaje Sina
Božjega, Spasitelja svijeta. Isus govori slijepcu ‘tu sam,
s tobom govorim’, a u razgovoru sa ozdravljenim slijepcem i nama
poručuje: – Ja sam koji stojim pred tobom, koji hodam s tobom,
koji te ne napuštam, koji sam došao zbog tebe koji si danas u
svojoj kući zatvoren, koji si možda u strahu od bolesti koja se
približila, koji možda već patiš od bolesti ili se bojiš da je
već uhvatila malo daha u tebi i ne daje ti dah života nego ga
smanjuje. Da, pored tebe sam, pored djeteta koje otvoreno gleda i
vidi u strahu roditelja da se nešto čudno događa, u strahu
roditelja koji se boje za život svoje djece, u strahu svih nas
kad ne znamo što nam se to događa. Ljulja se svijet. Jutros se
poljuljao naš Zagreb, naš Varaždin, sve do ovdje do Čakovca. Pa
što se to događa? Gospodine, budi čvrsti oslonac pa i onda kad se
ljulja oko nas da ti budeš onaj čvrsti oslonac. Gospodin nam želi
kazati, da ja sam tu. U vašoj kući, u vašoj izolaciji, u vašoj
obitelji. Ja sam tu i kada bježite iz zgrada i kada čuvate svoj
život kao dar koji dolazi od Boga. – poručio je biskup Radoš
vjernicima i zaključio – Neka nam Gospodin dadne milost i svjetlo
da u ova teška vremena, pomalo mračna vremena, možemo vidjeti
Njegovu prisutnost, da njegovim očima gledamo ljude oko sebe, da
gledamo stvarnost i događaje Njegovim očima te ćemo tada moći
ispovijediti kao i ovaj slijepac: Vjerujem Gospodine ti si jedini
naš mir.
Na završetku misnog slavlja biskup Radoš uputio je svim
vjernicima Varaždinske biskupije slijedeću poruku:
– Draga braćo i sestre! Na kraju ovoga misnoga slavlja želim
ponoviti ono što kroz ove dane čujemo kao poziv, vapaj. Ostanite
doma. Bog nam kroz ove dane svoju dobrotu pokazuje i po rukama
onih koji svaki dan izlaze pred nas; govore nam kakvo je stanje,
kako se u ovoj pustinji života treba ponašati kako bi došli do
cilja, do zdravlja. I oni svoju poruku sažimaju: ostanite doma,
držite fizičku distancu. Ali međusobno se povežite ljubavlju i
pažnjom. Vjerujem da je ovo vrijeme za vas, drage obitelji,
prikladno da se razvije jedan lijepi međusobni dijalog između
roditelja i djece. Da ih kroz ove dane više čujete, razumijete i
da se možete zbližiti. Ovo vrijeme nije vrijeme fizičkog
približavanja, ali možemo uzeti telefon nazvati susjeda,
prijatelja, onoga za kojega znamo da je sam, da je potreban naše
blizine, naše pomoći, naše lijepe riječi.
Ostati doma možemo kad je doma lijepo biti, kad se ljudi slažu,
lijepo razgovaraju. Vjerujem da u toj ljepoti Bog ima važno
mjesto pa nastojmo živjeti kroz ove dane s Njim i s Njim
razgovarati. Otvoriti Riječ Božju, i čuti što nam to ima kazati.
Nastojmo zajedno sklopiti ruke, Njemu se preporučiti: staviti
svoj život, zdravlje, nadu u Njegove ruke. Da osjetimo kako Bog
već vidi, a i mi ako smo zajedno s njim, i kraj ovoga što se
događa. Da kroz ovu pustinju kada prođemo, da će ponovno biti
svjetlo, da ćemo ući u slobodu. Neka nam Gospodin dadne svoju
blizinu svakome od nas da budemo stražari na svome mjestu, da
činimo ono što možemo i sve što možemo. Neka nas prati svojim
blagoslovom.