Europski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali je to stigao napraviti tek 26. ožujka 2019., što bi značilo da se odluka može primjenjivati od 2021., ne prije.

Spominjalo se ukidanje ljetno-zimskog vremena u EU već prije toliko godina da se europska javnost već 2017. po prvi put ozbiljno pitala 'je li ovo posljednje mijenjanje sata'. Ispalo je da nije, piše 24sata.

Zašto još uvijek na prostoru Europe imamo ovako postavljeno vrijeme, unatoč tome što je još u ljeto 2018. Europska komisija, nakon konzultacija s građanima EU-a, utvrdila da je 84 posto stanovnika za ukidanje sezonskog vremena? Naprosto zato što je stvar još u proceduri.

Tek 2021. ćemo prestati pomicati sat

Europski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali je to stigao napraviti tek 26. ožujka 2019., što bi značilo da se odluka može primjenjivati od 2021., ne prije.

Zimsko je vrijeme zapravo standardno, dok je privremeni prijelaz na ljetno prvi put službeno uveden 1916. godine u Njemačkoj i njezinim saveznicama u Prvom svjetskom ratu.

O drugačijem računanju vremena ljeti i zimi razmišljalo se dulje vrijeme kroz povijest. Začetnikom te ideje smatra se Benjamin Franklin, koji je smatrao kako se pomicanjem satova može bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje. Pristaša takve ideje bio je i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao pamflet "Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti" u kojem je predlagao pomicanje sata za 80 minuta unaprijed u travnju, čime bi se uštedjelo na troškovima struje i učinilo dane produktivnijima.

U Hrvatskoj se vrijeme mijenjalo prvi put 1983.

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine. Samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci su ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu.

Niti drugdje oduševljenje nije dugo trajalo. Njemačka je prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., a Austrija 1921. godine, dok su Velika Britanija, Irska i Pariz nastavili. Upravo su Francuzi bili jako podijeljeni oko toga, s time da se populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, ali su za ljetno računanje vremena bili veliki gradovi. Tijekom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu.

Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Europi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine. U Hrvatskoj, odnosno u tadašnjoj SR Hrvatskoj kao dijelu SFR Jugoslavije, sezonsko vrijeme prvi put je primijenjeno 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju sezonsko vrijeme standardizirala 1996.

Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju.

Ne pomiču svi kazaljke

Nakon završetka rata, neke su zemlje odbacile ljetno računanje vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvo, jer pijevci nisu upoznati s time da trebaju ranije početi kukurikati, a usjevi se odrositi. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu. U Europi sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda.

Pomicanje kazaljki ne događa se u svim državama svijeta, niti se kod onih koji miču kazaljke događa u isto vrijeme. Rusija, Bjelorusija i Ukrajina ukinule su praksu pomicanja kazaljki, a Dmitrij Medvedev tu je odluku objasnio dobrom za zdravlje stanovništva.

Dokazi o štetnosti

Kokoši nesilice na farmama u prvom mjesecu nakon promjene sata nesu manje jaja, češće su upale vimena kod krava zbog promjene vremena mužnje, a postoje i druge posljedice nametnute promjene vremena.U 20. stoljeću u znanstvenim se krugovima puno raspravljalo o pomicanju sata. Iako je glavna prednost tvrdnja da se takvom promjenom štedi na energiji, brojni liječnici upozoravaju kako ona loše djeluje na sveukupno zdravlje ljudi i životinja, što rezultira glavoboljom, kroničnim umorom i nesanicom.

Uzrok svemu je u unutarnjem satu organizma, koji određuje jesmo li pospani ili ne, a njima upravlja svjetlost. Na sličan način kao što to jet lag čini, mijenjanje sata ima velik utjecaj na organizam, a to najgore pada "noćnim tipovima" ljudi.

Neka znanstvena istraživanja zvuče poprilično zabrinjavajuće, kao ono koje je pokazalo da se ljudsko tijelo nikad ne privikne na promjenu sata jer je ona umjetna, što rezultira trajnim podizanjem hormona stresa kortizola u krvi.

Krajnji zaključak je da nas gubitak sna čini nesretnima, a svaka ušteda na struji poništava se gubitkom produktivnosti radnika koja je dokazana. Stručnjaci su izračunali da zbog pomicanja sata samo SAD ima trošak od 434 milijuna dolara, a druge kalkulacije pokazuju kako je mogući izračun i do 2 milijarde dolara. Taj se iznos višestruko povećava uzmu li se u obzir sve zemlje svijeta koje mijenjaju sat, piše 24sata.