U općini Martijanec jedan je pravnik potkraj 2018. okupio sve trgovce i predložio sporazum o neradnim nedjeljama i praznicima. U početku je vladala sloga, ali pandemija je poremetila sve što se dotad 'gradilo'.
Slovenija se riješila tereta. Većinom glasova u parlamentu u
Ljubljani usvojene su izmjene zakona prema kojima većina trgovina
u toj državi nedjeljom i praznicima neće raditi. Vrata kupcima
moći će u te dane u mjesecu otvoriti samo male trgovine do 200
kvadrata na benzinskim postajama, graničnim prijelazima, u
zračnim lukama, na željezničkim i autobusnim postajama i u
bolnicama, te male trgovine u selima i kvartovski dućani u
gradovima u kojima nedjeljom neće morati raditi prodavači nego –
šefovi, piše Večernji list.
Nek’ si gazda radi ako želi… Može eventualno računati na pomoć
umirovljenika ili studenata na ugovor, da si nešto zarade sa
strane.
Susjedi su podijeljeni oko toga treba li se u šoping (i)
nedjeljom, a ni kod nas, hvala Bogu, nema suglasja. No sjetili
smo se jedne hrvatske općine u kojoj su se potkraj 2018. baš svi
trgovci dogovorili da od 1. siječnja 2019. nedjeljom neće raditi.
Znači, bili su Slovenci prije Slovenaca. Uputili smo se u
slikoviti Martijanec u Varaždinskoj županiji
kako bismo provjerili kako taj sporazum doista funkcionira nakon
gotovo dvije godine primjene. Možda bi, pomislili smo
dobronamjerno, vozeći se prema Martijancu, našoj Vladi u pripremi
zakonskog rješenja dobro došlo da vidi kako narod diše na terenu.
Kad ono, raspašoj. Trgovci u toj općini u međuvremenu su se
podijelili pa ih dio nedjeljom radi, a dio ne! Uspjela ih je
razjediniti korona.
– Ispočetka je sve super funkcioniralo, nitko nije radio. A onda
je došao taj “lockdown” i razne mjere. No većina ih i dalje ne
radi jer im je ovako bolje. Od sedam trgovina na području općine,
samo dvije rade. Ljudi su se navikli, zadovoljni su. Ispostavilo
se da su trgovci imali veće troškove rada nedjeljom nego što su
uprihodili. Imaju uglavnom stalne kupce koji ono što su kupovali
nedjeljom, sad kupe subotom – kaže nam načelnik Dražen
Levak, inače pravnik po struci, koji je potkraj 2018.
okupio sve trgovce i predložio sporazum o neradnim nedjeljama i
praznicima.
– Okupio sam ih i sve smo dogovorom riješili. Ispočetka su se
neki nećkali, ali su ipak pristali na dogovor. Prvo smo potpisali
sporazum na jednu godinu, pa onda na još jednu i sve je išlo po
planu do koronavirusa i epidemioloških mjera. Tad su se
podijelili – kaže Levak.
Na sve se čovjek privikne
Jedna od trgovina u Martijancu koja je stala na stranu
prodavačica koje nedjeljom žele biti sa svojim obiteljima ona je
pod nazivom “Štef”.
– Ne delamo nedjeljom i amen! Ljudi su to prihvatili prije dvije
godine, kad nas je načelnik okupio, i ne mislimo mijenjati radno
vrijeme. Na početku je bilo standardnih reakcija, znate kako je
to kad se uvodi nešto novo. “Pa zakaj sad ne delate?”, “Pa kam
ćemo po kruh?”, pa ovo, pa ono. Ali i ti koji su malo negodovali
su se naučili. Nas nekoliko trgovaca smo se dogovorili da i nakon
“lockdowna” ne radimo nedjeljom – govori nam Nikola
Tenčić, koji je s bratom Juricom preuzeo trgovački obrt
od pokojnog oca Stjepana.
Otud i ime trgovine koja na tom mjestu radi već pedesetak godina.
U obrtu je petero zaposlenih.
– Žene su zaslužile da budu doma sa svojim obiteljima.
Financijski nam te nedjelje ne znače puno, jedan mjesec se zaradi
manje, drugi više, ovisi o sezoni, a ne o tome je li nedjelja
neradna ili ne. Sad malo više potegnemo subotom i to je to –
pojašnjava Nikola. On i brat imaju još dvije trgovine, u Sigecu
Ludbreškom i Strugi u susjednoj općini, koje također ne rade iako
nisu obuhvaćene sporazumom potpisanim u Općini Martijanec u
prosincu 2018. Složna braća odlučila su da odluka vrijedi za
cijeli obrt, bez obzira na to kako su teritorijalno trgovine
razmještene. Ondje smo u kupnji zatekli mještanku Martijanca
Nevenku Navoj.
– Jeste li se priviknuli na nošenje maske – pitamo je.
– Pa jesam, na sve se čovjek privikne – veli. I na zatvorene
trgovine nedjeljom?
– Pitajte prodavačice što misle. Ako se dobro plati rad
nedjeljom, možda netko želi raditi. A kaj se tiče nas kupaca,
svatko si može kupiti što želi u subotu. Ja u trgovinu idem
dvaput tjedno. Dolazim utorkom i petkom, kupim tada sve što mi
treba i to je to. Kruh mi drži pola tjedna – kaže Nevenka koja
živi sama. U mirovini je i, začudo, zadovoljna je čak i iznosom
mirovine. Stvarno je neobičan taj Martijanec…
– Imam doma kokice i povrtnjak, sadim si krumpir i grah, pa imam
zalihu za cijelu godinu. Zimnicu si pripremim i ne moram je
kupovati… – otkriva svoj recept kako preživjeti od penzije do
penzije. Da, tako se već može, kokoši, vrt… Luksuz. U susjednom
selu Sudovčini, koja također pripada općini Martijanec, radi
trgovina “Mihaela” koju vodi Draženka Jurić. Ni
ondje ne rade nedjeljom i ne žale se. Nije sve u novcu, kažu.
– Na žalost, podijelili smo se mi trgovci među sobom. Neki su
počeli delati, a neki ne. Meni je ovako bolje. Prodavačice koje
rade nedjeljom morale bi imati jedan dan u tjednu slobodan, pa
bih onda trebala imati još jednoga radnika koji bi je taj dan
mijenjao. Osim toga, ljudi su se priviknuli na neradne nedjelje i
subotama nam se promet nešto povećao – pojašnjava svoju poslovnu
filozofiju D. Jurić. Svjesna je, dodaje, da će ljudi nedjeljom,
ako već žele ići u šoping, potegnuti do velikih trgovačkih
centara koji svi rade. Nedjeljom se šoping-groznica ionako seli u
gradove.
– Samo će se prepelati pokraj naše trgovine, bila ona otvorena
ili ne. Ovako su radnice doma, sa svojim obiteljima, i mogu si
isplanirati izlete i druženja. Najbolje rješenje za sve u ovoj
našoj državi je da se sve trgovine nedjeljom zatvore, kako su to
sad riješili Slovenci.
Sve kupiš u subotu
Ljudi se, po mojem mišljenju, ne bi previše bunili jer smo
vidjeli kako su reagirali kad je bila korona i kad se nije radilo
nedjeljom, a radnim danima do 17. Organizirali su se tako da su
subotom do 17 sati kupili sve što im treba. Ljudi bi si lijepo
odredili dan kad će ići u kupnju, a nedjelju bi prekrižili. Sad
dok neki imaju slobodno, drugi moraju delati. Nije fer jer
trgovina nije tako važna djelatnost kao medicina ili policija –
smatra. Sad je tako kako je. Neki mogu raditi i od 0 do 24.
– Drugo su trgovine u bolnicama i na benzinskim postajama, no ni
među njima nema pravice. I sami sigurno vidite da su na
benzinskim stanicama počeli prodavati čak i kruh, mlijeko i ulje.
Pa toga nikad nije bilo! – ogorčena je vlasnica trgovine. Ni
mladić koji je ispred “Mihaele” parkirao plavi kombi s natpisom
“Soboslikarski obrt” nije za rad nedjeljom.
– Prifčili smo se i ne trebaju opće delati. Zato se zove nedjelja
jer se ne dela – dobacio je, noseći sendviče i jogurte u rukama
mladi majstor iz Vrbanovca, jednog od deset sela u općini. Nema
vremena za fotkanje, kolege su gladni, a gablec traje samo pola
sata. Uz već spomenuta naselja, tu su još i Čičkovina, Gornji
Martijanec, Hrastovljan, Križovljan, Madaraševac, Rivalno i
Slanje. I mještanin Sudovčine Stjepan Talan u
taboru je onih koji misle da nedjeljom trgovine ne trebaju
raditi.
– Ne vidim razloge zašto bi morale raditi i nedjeljom. Kupiš u
subotu što trebaš za nedjelju. Svatko želi imati mir u nedjelju i
biti kod kuće s obitelji – smatra Stjepan. Vratimo se nakratko na
kraj 2018. Sporazum o tome da se ne radi nedjeljom potpisali su
vlasnici svih trgovina na području općine, što je prvi takav
formalni dokument potpisan u Hrvatskoj. Potpisali su ga “Konzum”,
“Trgonom”, “Kitro”, “San”, “Marica”, “Štef”, i “Mihaela”,
trgovine u kojima je zaposleno dvadesetak prodavača. U
međuvremenu je Trgonom zatvorio svoju poslovnicu, vjerojatno zbog
neisplativosti.
Posjetili smo i jednu trgovinu koja nedjeljom radi.
– Radimo nedjeljom tri sata, od 8 do 11. Dolaze ljudi, kupuje se
sve. Ne kupuje se nešto određeno, tipa kruh i mlijeko, nego i
piće, salame. Sve. Ako je već otvoreno, kupci dolaze. Kolegica i
ja izmjenjujemo se, svaka radi po dvije nedjelje mjesečno. Ne
žalim se jer mi je ovdje dobro. Nekih većih razlika između radne
i neradne nedjelje nema, osim što ne mogu na misu s djecom.
Volimo ići u crkvu, pa kad mi je nedjelja radna, ne stignem. To
je možda jedini minus. Ručak kuha mama, pa s time nema problema.
Da moram i kuhati, bilo bi mi knap – kaže trgovkinja
Sanja Kosec. Da se sve trgovine zatvore, ljudi
bi se lako naviknuli, kao što se i na sve naviknu, dodaje.
– Kad je zbog korone Stožer skratio radno vrijeme, kolegica i ja
smo se dogovorile da jedan dan od 8 do 17 radi ona, a drugi ja,
pa smo se izmjenjivale. I sve je super funkcioniralo. Ljudi su
sve što im treba pokupovali do 17 sati, promet je bio super.
Znači da se može – napominje. No pitanje je onda kako će brojni
građani koji nedjeljom vole pohoditi trgovačke centre popuniti
slobodno vrijeme? Trgovački centri nedjeljama su puni, i ne služe
samo za kupnju, već i za šetnju od trgovine do trgovine,
razgledanje izloga i pijuckanje kave. Nekima je to postao pravi
nedjeljni ritual, pogotovo zimi kad se ne može u park. U
trgovačkom centru je toplo i sve je puno blještavila. No to je
već druga tema.
Dvadesetak godina rasprava
U Hrvatskoj se o radu nedjeljom raspravlja dvadesetak godina.
Ustavni sud rušio je odluke o zabrani uz obrazloženje da se
ograničavaju prava i slobode poduzetnika koje se dovodi u
neravnopravan položaj zbog nekih izuzetaka. Hoće li i u
Sloveniji, koja je također predvidjela izuzetke poput malih
trgovina do 200 kvadrata, zakon na sud, vidjet ćemo jer
poslodavci još analiziraju učinke ovaj tjedan usvojenih izmjena
zakona. No dobro je prisjetiti se i situacije s našim sjevernim
susjedima.
Austrijanci su već davno izglasali da trgovine nedjeljom ne rade,
no uz razne izuzetke i određeni broj nedjelja koje mogu biti
radne. I Austrijanci dobrim dijelom žive od turizma. O sličnom
modelu razmišlja se i u Hrvatskoj, samo što nije još preciziran
broj. Pričekat ćemo rezultat licitacije između Vlade, poslodavaca
i sindikata. A i Crkva ima o tome što reći. Uvede li se
austrijski model, to se vjerojatno neće zvati zabrana rada
nedjeljom, nego regulacija.
U Mađarskoj je 2015. izglasana zabrana rada nedjeljom jer je
Viktor Orbán rekao da se ljudi taj jedan dan imaju pravo
odmarati, iako su istraživanja pokazivala da svaki peti Mađar u
šoping ide upravo nedjeljom. No nije prošla ni godina dana, a od
zabrane se odustalo i zakon je povučen nakon što je Orbán shvatio
da bi se mogao suočiti s bijesom naroda koji bi na referendumu
sigurno s velikom većinom glasao protiv zabrane. Zanimljivo, u
Mađarskoj su protiv zabrane rada nedjeljom, bojeći se vala otkaza
i smanjivanja plaća, bili i neki – sindikati. Hajde, kod nas
barem znamo na čijoj su oni strani.