Dokumentarni film možete pogledati na kraju teksta.
Prošli tjedan u prostorima Centra za mlade i nezavisnu
kulturu P4 održana je premijera dokumentarnog filma
Đurek. Riječ je o stambenom naselju
nekadašnje Ulice Đure Salaja, većinski današnjoj Ulici Zrinskih i
Frankopana, koja svoju priču nosi s početka šezdesetih
godina prošlog stoljeća.
Za film je zaslužno Društvo arhitekata i Radna skupina Varaždin,
uz režisera Vlatka Blažeka, a kratki
dokumentarac nastao je kao uvod u festival #Đurek60 – Festival
zajednice, događaj koji se održao protekli vikend u samom Đureku.
Tamo su posjetitelji mogli osjetiti bilo kvarta,
upoznati ljude koji tamo žive, stručnjake koji mogu objasniti
arhitekturu i urbanu važnost te studioznu povijest Đureka koja se
kreće šezdeset godina unatrag.
Zelena oaza između zgrada
Kao i živa svjedočanstva na festivalu, film je dokument jednog
vremena snimljen ‘sa zemlje i iz zraka’, kadrovima koji
pokušavaju pred gledatelja predočiti u kakvoj se okolini nalazi i
što iz nje može dobiti. Ta ekološka komponenta kvarta u kojem je
on u suživotu sa zelenilom, među drvećem, uvelike utječe na
razinu kvalitete života pa se i stanovnici automatski
opredjeljuju za vrline koje su iz prvog pogleda na lokaciju i
očite.
Usporedba je, ali i teza, da Varaždin nema sličan kvart koji bi
parirao u nekoliko segmenata Đureku, a je li to istina, najbolje
opisuje jedna stanovnica.
‘Važno nam je pri traženju stana bilo to da postoji šarm i duša.
Prvi put kad smo došli pogledati stan u Đureku, zaljubili smo se
na prvi pogled’, govori jedna stanarka u dokumentarcu i
potkrepljuje svojim razmišljanjima o ugodi koju stambeni
prostor nudi.
U vremenima minimalizma, teško se oduprijeti novogradnji i
kvartovima koji svoj šarm tek trebaju stvoriti. Đurek je za to
imao šezdeset godina, a o ravnoteži uspostavljenoj između javnih
sadržaja, ulica, zgrada i mogućnosti brzog dolaska do drugih
dijelova grada govore i oni nešto stariji stanari koji su tamo
došli i prije nego što je kvart bio ono što je danas.
(ne)običnost u svakodnevici
Preko polja i oranica, drveća i pogleda koji je sezao sve do
Ivančice, radničko stambeno naselje izgubilo je pridjev radnički
kako bi pružilo ruku i onima mlađima koji su se u njega doselili
te nisu usko vezani uz način života i bitnosti koja je pridavana
u socijalizmu. Đurek je postao više od običnog radničkog naselja
i vrijeme mu nije umanjilo značaj, štoviše, u njemu su ‘izrasli’
stanari koji aktivno žele sudjelovati u njegovom razvoju, ali i
čvrsto držati do normi koje su postavljene u njegovoj povijesti.
Preko voiceovera koji nam govori o tome što je
prethodilo, namjeni sadržaja, rasporedu i povijesti, u
dokumentarcu kroz statične kadrove pratimo svakodnevicu.
Neizbježni automobili po Zrinskih i Frankopana. Dječja igrališta
i zelene površine s oslikanim trafostanicama. Odlazak u trgovinu.
Pozdravljanje i razgovori susjeda na ulici. Uživanje u pogledu s
balkona. To jesu obične fotografije. To jesu obične priče,
običnih ljudi, ali u obliku u kojem još dosad nismo imali priliku
vidjeti neki varaždinski kvart.
Iako se radi o kratkom dokumentarcu, može se reći da je to
premalo vremena za ispričati jednu dublju povijest koja bi
uključivala još više aktera, događaja i anegdota s
kojim bi se pružila i ona druga strana – o promjeni vremena,
životu prije nego što se standard povećao, a gradnja imala nešto
drugačiju vrijednost nego danas.
Sa stručne strane predstavljeni su nam arhitektonski i
inženjerski crteži i materijali, isječci iz novina koji su
kronološki pratili razvoj kvarta uz arhivske fotografije koje
datiraju iz vremena gradnje.
U svakom slučaju, ovdje se može raditi i o početku ‘nadmetanja’
među varaždinskim kvartovima i prikazivanju njihovih osebujnosti,
kojih svakako ima, ali i značaja u povijesti grada posljednjih
pola stoljeća. Zagreb već neko vrijeme ima svoju ‘Kvart priču’
– vrijeme je da ju dobije i Varaždin.