Lički medvjed je zaštićena vrsta. Ne smiješ ga uznemiravati, naljutiti, a kamoli ubiti. U Indiji su krave svete. Djeca imaju Pravobranitelja za djecu, Dječja prava, svašta nešto. Na liječnika se ne viče. Pa čak i kad ti na jednostavnoj operaciji sašije sve žice i napravi te invalidom, ne vičeš na njega.
Roditelji, ako im učitelj ‘stane na žulj’ prijete tužbama, od ravnatelja, preko inspekcije pa sve do ministarstva. Roditelji smiju doći u školu i derati se na učitelja. Učitelj u toj situaciji mora biti fin, pristojan, ‘sluga pokoran’, strpljivo slušati nabrijanog roditelja, pravdati se i objašnjavati. O sramote!
Kome se učitelji mogu obratiti za zaštitu?
Nema. Svaka šuša može doći u školu i drečati na učitelja. Pa nek’ roditelj imao dva i pol razreda osnovne škole i veliki odmor, on je svejedno u pravu, jer ‘roditelj najbolje poznaje svoje dijete’.
Situacija prva. Pola 10 navečer. Učiteljici prvog razreda (u kojem nema ocjena u prvom polugodištu) dolazi SMS neka poslika djetetove ispite i pošalje mami jer ona nema vremena doći u školu. Ono – na usluzi kao benzinska, od 0 – 24. Kako bi bilo da učiteljica SMS-ne mamu oko 23 sata navečer i pita je li dijete napisalo zadaću? Aha, mo’š misliti.
Situacija druga. Dijete sustavno ne piše zadaće, ne nosi pribor. Roditelji nisu prijavili promjene brojeva mobitela, nemaju e–mail adresu, nemoguće je doći do njih. Pedagog uruči učiteljici poziv za roditelje da dođu u školu i pošalje poziv u plavoj kuverti po djetetu. Roditelji se ne odazovu jer dijete nije predalo poziv. Kad se napokon pojave u školi, odazvavši se na službeni poziv, započnu mitraljesku paljbu pa učiteljici da je isprestravila dijete jer je poslala poziv u plavoj kuverti, da je malac mislio da je to nešto od policije. Aha. Poznato je da plave kuverte izazivaju strah kod djece.
Situacija treća. Učiteljica šalje roditeljima obavijest o nenapisanoj zadaći i traži potpis. U utorak, srijedu, četvrtak, petak, ponedjeljak, opet utorak, srijedu. Jedan te isti potpis. Evo potpisa u četvrtak, ali! Učenik trećeg razreda krivotvorio je roditeljski potpis. A roditelji? Oni su taj čin opravdali ‘dijete se boji učiteljice’. Koja je to logika? Boji se učiteljice pa nije dao na potpis roditeljima obavijest da nije po tko zna koji put napisao zadaću.
Situacija četvrta. Roditelji tvrde da dijete nije imalo zadaću zato što si nije mogao zapisati što je za zadaću ‘jer ga je Pero maltretirao’. Onda učiteljica lagano objasni da ona zaokružuje što je za zadaću i da dijete uopće ne mora zaokruživati zadaću. Onda roditelji kažu da je to bilo prije nego je učiteljica zaokruživala. Onda im učiteljica objasni da im ona od prvog razreda zaokružuje i da djeca ne moraju ništa sama napraviti. Što nam to govori? Možda da roditelji nemaju blagog pojma što im dijete radi u školi?
Ali ne! Učiteljica je kriva za sve. To se zove ‘napad je najbolja obrana’
Roditelji prijete ravnateljem, inspekcijom, ministarstvom, urliču na učiteljicu, šire o njoj neistine po gradu (‘plac revolucija’), a kome da se učiteljica obrati za zaštitu? Kao da joj već nije dosta što mora biti roditelj još dvadesetak djece, onda joj i nemarni roditelji, da speru krivicu sa sebe, zagorčavaju život.
Tko će uopće učiti djecu?
Priča se po kuloarima kako se radi na tome da roditelji ubuduće imaju veću autonomiju u odlučivanju toga što i o čemu će im djeca učiti. To se posebno odnosi na svjetonazorske i seksualne teme pa će tako roditelji moći odlučivati hoće li im djeca u školi učiti da je zemlja ravna ploča (jadni Kopernik, uzalud su te spalili). Hoće li slušati da je mastrubacija štetna i da im se od toga može osušiti ruka i ostale potpuno nebitne stvari u životu?
Zamislimo situaciju. U osmom razredu krene priča o masturbaciji i kontracepciji, ali Pero, Jura i Štef to ne smiju slušati jer su tako odlučili njihovi roditelji i onda učitelj ih pošalje van da zaštiti njihove krhke uši i da im se ne kontaminira um, a oni odu na wc i umjesto da slušaju teoriju odrade praksu. Tko će učeniku u pubertetu zabraniti da se informira o njima najdražoj temi?
Zemlja ravna ploča? Koliko moraš biti lud i udaren u glavu da u to povjeruješ u 21. stoljeću? Koliko moraš biti lud i udaren u glavu da o tome uopće diskutiraš u 21. stoljeću? To k’o u onom filmu Bogovi su pali na tjeme kad pripadnik zabitog crnačkog plemena traži kraj svijeta da baci bocu Coca cole. Takvih glupih teorija još ima samo u još glupljim filmovima. Vjerovali ili ne, još uvijek postoje ljudi koji se na to pale i spremni su i pod cijenu života braniti svoje stavove.
O glupostima se raspravlja, ali o plaćama prosvjetara ne.
Kao što je bilo i najavljeno, predviđanjem babe Vange, o povećaju prosvjetarskih plaća u sljedećoj godini nema ništa. Ali zato ima napada na učitelje, ravnih ploča, prepucavanja po raznim nastavničkim grupama o svjetonazorima, kao da je to najvažnija stvar na svijetu.
Zašto se, na primjer, ne osnuje povjerenstvo koje će se baviti zaštitom učitelja, kome bi se učitelji mogli obratiti kad počnu slušati laži i klevete o sebi od strane frustriranih roditelja, žaliti se kad ih dođu u školu maltretirati nemarni roditelji i derati se na njih ili jednostavno da se obrate kad nemaju novaca za preživjeti mjesec.
Jednog dana, možda će i učitelji dobiti u Hrvatskoj status ličkog medvjeda pa će netko počet voditi brigu i o njima.
