Posljednjih četrdesetak godina Varteks je najveća tekstilna tvrtka Hrvatske u kojoj je neko vrijeme radilo više od 10.000 radnika.
1.11.1918. U Varaždinu je radom započela Tekstilna
industrija Varaždin, poznatija po skraćenici
TIVAR, današnji Varteks. Tvornicu je utemeljilo
dioničarsko društvo s glavnim dioničarima češkim industrijalcima
i varaždinskim trgovcima. Najveći dioničar i predsjednik
dioničkog društva bio je Ernest Stiassny iz
Brna. Uz proizvodnju odjevnih predmeta i tkanina TIVAR je imao
vlastitu trgovačku mrežu s prodavaonicama u većini gradova
ondašnje države. Posljednjih četrdesetak godina Varteks je
najveća tekstilna tvrtka Hrvatske u kojoj je neko vrijeme radilo
više od 10.000 radnika.
1.11.1892. Na blagdan svih svetih, blagoslovljena je
novopodignuta kapelica na gradskom groblju koju je dala sagraditi
grofica Paula Oršić. Sveta misa za sve umrle
Varaždince u kapelici je prvi puta služena 2. studenog poslije
procesije od kapele svetog Florijana do groblja.
1.11.1957. U Varaždinu je u 74. godini života umro
Adolf Wissert, povjesničar, gimnazijski
profesor, ravnatelj Gradskog muzeja. Gimnaziju je maturirao u
rodnom Varaždinu, na sveučilištu u Gracu diplomirao je povijest i
zemljopis. Bio je profesor na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, od
1925. godine pa do umirovljenja predavao je u varaždinskoj
gimnaziji povijest, zemljopis, njemački i francuski jezik a
poslije 1945. godine bio je upravitelj Gradskog muzeja. Autor je
mnogih znanstvenih i popularnih tekstova o prošlosti Varaždina,
objavio je studije ‘Bilješke o nekim varaždinskim kućama’,
‘Pravila ranarničkog ceha u Varaždinu’, ‘Povijesni
spomenici slobodnog i kraljevskog grada Varaždina’. Adolf
Wissert u društvenom životu grada desetljećima je aktivno
djelovao u Matici Hrvatskoj, Pučkom sveučilištu, gimnazijskoj
Ekstenzi i Muzealnom društvu.
1.11.1976. Varaždin je 1. studenog 1976. godine dobio
javni gradski prijevoz. Točno u 5 sati krenuo je
prvi gradski autobus na svoju prvu vožnju. Prijevoz je imao tri
linije. Prva linija vozila je od tadašnjeg ATP-a u Međimurskoj
ulici, kružno do Autobusnog i Željezničkog kolodvora i
Ljevaonice, druga linija vozila je s tadašnjeg Trga I. Perkovca
preko VIS -a, VIKO, Drvozateksa i Aerodroma, a treća linija
kretala je sa Željezničkog kolodvora i vozila preko Preradovićeve
do Ulice braće Radića. Svi autobusi su vozili od 5 sati
ujutro do 22 sata navečer. Cijena pojedine vožnje bila je 3
dinara.