Mirno i dostojanstveno prošli su put od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja, iako se nisu baš svi držali epidemioloških mjera.
Žrtvama Vukovara na Dan sjećanja došlo se pokloniti oko 10 tisuća
ljudi. Manje je to nego proteklih godina, ali puno više nego što
je Nacionalni stožer preporučio s obzirom na pandemiju
koronavirusa.
U koloni sjećanja su i ove godine koračali ljudi iz cijele
Hrvatske. Mirno i dostojanstveno prošli su put od vukovarske
bolnice do Memorijalnog groblja, iako se nisu baš svi držali
epidemioloških mjera.
– Mogli smo samo nešto načuti, nismo znali jesu li živi, to je
sve bilo preteško. Bol je prevelika… Praznina, bolest, godine.
Svaka godina teža. Samoća, strašno – ispričala
je Milka Buduimir, majka
poginulog u obrani Vukovara.
– Nismo našli našeg didu, od tate tatu i u koloni se osjećam
tužno – rekla je Iva iz
Zagreba.
I to je ono što najviše boli veliki broj ljudi iz ove kolone –
još ne znaju gdje su njihovi najbliži. Veslački
olimpijac David Šain nikad nije doznao
gdje su posmrtni ostaci njegovog djeda.
– Moj djed je kao civilna žrtva poginuo, sve je snimljeno.
Postoji snimka, snimku je snimila novosadska televizija.
Iscenirana je snimka tako da on leži na podu zaklan, izvađenih
očiju, odrezanih ušiju i pokraj je još bila fotografija bake i
njega sa vjenčanja.Ja ga niti nakon 29 godina neću prestati
tražiti! – kazao je David Šain, poznati i uspješni
veslač te hrvatski olimpijski sportaš-
Usprkos pandemiji i pozivima da se sjećanje na žrtvu Vukovara
obilježi kod kuće, u grad su i ove godine došli ljudi iz cijele
Hrvatske.
– Nismo mogli ne doći. Bez obzira na koronu i na sve, ovaj grad
je zaslužio da mu se poklone svi na današnji dan – kazala
je Suzana iz Drniša.
– Ovo je tradicija, ovo je junaštvo, ovo je herojstvo i ovo je
trenutak kada bi cijela Hrvatska trebala biti ovdje. Ne
strahujemo zbog korone jer se pridržavamo svih mjera
– kazala je Katarina iz
Zagreba.
A bilo je i onih iz
inozemstva. Joseph je došao čak iz New
Yorka:
– Hrvatskog sam porijekla i došao sam ovdje odati počast svim
ljudima koji su izgubili živote u Vukovaru i kroz povijest da bi
Hrvatska bila slobodna.
Posebno propisane mjere trebale su ograničiti broj sudionika.
Maske su bile obavezne, a pred bolnicom su označene pozicije kako
bi sudionici bili na međusobnoj udaljenosti i u grupama po 25.
Nekoliko stotina covid redara dijelili su maske i pazili na
razmak.
No, iz zraka bilo je očigledno da je preporučeni broj prekoračen
dvadesetak puta, a planirane grupice su postale jedna kolona iako
braniteljske udruge nisu organizirale prijevoz u grad.
– Jedan dio branitelja i braniteljsko-stradačke populacije će
doći u grad Vukovar. Ovaj drugi dio je na jedan primjeren i
zajednički način, a i sukladno preporukama uz koronu i covid odao
počast i pijetet u sjećanje na žrtve. Nema organiziranog
prijevoza – rekao je Franjo
Šolji.
No, bilo je i onih koji savjete epidemiologa nisu poštovali.
Maske nisu nosili svi, ni sudionici kolone, ali ni oni koji bi
trebali pokazati primjerom.
– Pripremila sam masku, ali vidim da još nije obveza pa je još
nisam stavila. Tako da, evo, većina je nema. Imam čak dvije tu.
Ne znam kada ću je staviti, kad bude rečeno. Vidim da tu skoro pa
nitko nema, evo stavit ću odmah ako je potrebno, nikakav problem
nikad nije ni bio – kazala je Karolina
Vidović Krišto (DP)/saborska zastupnica.
Spominjalo se kako kafići neće raditi da bi se smanjio kontakt
nakon što protokol završi, no radili su.
– Ima li posla danas? Ima, da, ali pun slabije nego prijašnjih
godina – kazao je konobar Bojan.
No, svi se nadaju da Vukovar nakon ove tužne obljetnice neće
postati žarište zbog kojeg će se tražiti krivci.
– Netko od njih će bit, sad vjerojatno će Vlada prebacivat na
grad, grad će prebacivati na Vladu kao i uvijek, a onda će
vjerojatno istina biti negdje između – kazao
je Tomislav Josić, predsjednik Savjeta
za branitelje. Neki su Vukovarci poslušali preporuke i
kolonu gledali s prozora.
U tišini, svatko sa svojim mislima i sjećanjima više od
pet kilometara dug put od vukovarske bolnice do memorijalnog
groblja ljudi su prošli i ove godine, kada je kolonu bilo
organizirati teže nego ikad. Spomen na žrtvu – danas je
najvažnije.