Kao najopremljenija i najuspješnija škola u strojarstvu u regiji te s vrlo dugom tradicijom, razgovarali smo s Milanom Žunarom, ravnateljem ove varaždinske srednje škole o brojnim temama.

Uskoro počinju upisi u srednje škole. Strojarska i prometna škola Varaždin, kao i sve ostale u Hrvatskoj, susrela se s organizacijskim preinakama, poteškoćama i posebnim izvođenjem nastave zbog pandemije koronavirusa.

Kao najopremljenija i najuspješnija škola u strojarstvu u regiji te s vrlo dugom tradicijom, razgovarali smo s Milanom Žunarom, ravnateljem ove varaždinske srednje škole o brojnim temama.

Primarno nas je zanimalo kako je izvedena online praksa u vrijeme pandemije, ali i kako se odvijala nastava na daljinu te kako su učenice i učenici prihvatili takav način rada.

- Online nastava bila je velik izazov. Kako za i za nastavnike, tako i za učenike, ali i roditelje. Mi smo to uspjeli posložiti u vrlo kratkom roku. Snašli smo se i uspješno smo je proveli – rekao je Žunar te nastavio.

- Imali smo sjednice razrednih vijeća za deset završnih razreda i vidjeli smo da su svi ishodi koji su učenici trebali postići – ostvareni! Imamo manjih problema iz praktične nastave jer neka zanimanja imaju veliki broj sati praktične nastave i određeni broj učenika neće biti spreman za polaganje ispita koji je na rasporedu 10. lipnja. Bit će rok i u kolovozu, a zatražit ćemo i međurok – kazao je.

Kako je Strojarska i prometna škola 'doskočila' online praksi i o čemu se tu točno radi?

- Više instance zapazile su da uspješno radimo praktičnu nastavu. Kontaktirali su nas iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih da bi željeli preko ministarstva uzeti primjer kako se radi praktična nastava u školi, prezentirati i na europskom nivou – kaže Žunar.

- U prometu i logistici iz europskog projekta napravili smo vježbeničke tvrtke. U njima učenici imaju jednaku ili bolju kvalitetu nastave nego u gospodarstvu.

To izgleda ovako:

- Kada imate tehničara za logistiku i špediciju, kada takav učenik dođe na praktičnu nastavu u gospodarstvu, on ne može sam napraviti takav posao. Ako nešto pogriješi, kontejner koji bi trebao otići za Australiju, može otići u Južnu Koreju. Onda smo razmišljali kako da to napravimo u školi – istaknuo je ravnatelj.

Dio prakse tako je izveden kod kuće, a drugi pri dolasku u školu.

- Svoje nastavnike poslali smo u uspješna poduzeća i tamo su nastavnici vidjeli kako se radi i po kojim programima. Zatim su napravili uputu za rad u našoj školi, a iz europskih projekata dobili smo novac za software. Kupili smo software koji se koriste u poduzećima, a ta poduzeća šalju nam klonirana vozila. Kada se ovdje organizira takva praktična nastava, to je kao da ste u toj tvrtki – navodi i nastavlja.  

- Umjesto iz praktikuma preselili smo ih u mirni kutak kod kuće. Ovdje imamo dobro opremljene i specijalizirane radionice. Učenici poznaju radno mjesto, naprave i alate. Ako na daljinu mi učeniku damo zadatak da opisom treba izraditi određeni proizvod, on mora napisati koji je to redoslijed operacija, režim rada i tako dalje. Nastava u gospodarstvu je ipak drugačija i teško je ujediniti sve učenike da se s njima radi zajednička praktična nastava – objašnjava i zaključuje.

- Sada kad su se stvorili uvjeti da se učenici vrate u školu, pozvali smo ih na minimalan broj sati da ono što su kod kuće razradili, ovdje na strojevima naprave. I to se pokazalo vrlo uspješno – govori nam Žunar.  

Nastavnici su također morali proći kroz prilagodbu na novonastale uvjete rada.

- To je nastava koja je vrlo zahtjevna. Moraju se uvažavati mnoge specifičnosti. Nastavnici u učionici vide reakciju učenika, a kod kuće to nije tako. Učenici se razlikuju u dostupnim računalima, brzini interneta, prostoru u kojem borave. Određene situacije nastojali smo riješiti tako da su nastavnici duži period bili na raspolaganju. Uvažavajući sve situacije, u tome smo uspjeli. Nekim učenicima smo davali školska računala, bitno je da se kod svakog učenika osiguraju uvjeti za rad – napominje Žunar te daje primjer.

- Vi ste u takvoj nastavi kao urednik neke televizije, odnosno isporučujete neki program. Učenik gleda taj program i drži daljinski. Ako mu to nije zanimljivo, vrlo lako promijeni. Što se tiče ispita, oni su bili više istraživački, u skladu s uputama. Tamo gdje je trebalo, bilo je i usmenih ispita. Tehnologija je sada dobro posložena i to je dobro krenulo – rekao je.

Rekli ste da je vrlo bitno da učenici budu konkurentni sa svojim postignućima ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Možete li reći kako ste to uspjeli?

- Ulaskom u Europsku uniju prepoznali smo da ne postoji samo hrvatsko, već europsko tržište rada. Nastojali smo pripremiti učenike da budu konkurentni za području EU, a i šire. Koristimo mogućnosti europskih fondova. Sedam godina zaredom provodimo projekte mobilnosti – kaže.

- To je godišnje od 30 do 45 učenika koje preko tih projekata šaljemo u inozemstvo, pretežno na obavljanje praktične nastave u stranim školama ili poduzećima. Tu skupljamo vrlo vrijedna iskustva. Kad nam se učenici vrate, oni nastavničkom vijeću prezentiraju kako im je bilo tamo i daju nam svoja izravna iskustva – rekao je ravnatelj srednje škole.

Uz znanje u struci, naveli ste, da je bitno i znanje stranih jezika. Što je škola poduzela u vezi toga?

- Doznali smo da i budući zaposlenici moraju imati jezične kompetencije. Moraju poznavati strani jezik struke. Osmislili smo program za učenje tako da mi njima nudimo kroz izbornu i fakultativnu nastavu jezik struke. Imamo engleski i njemački u strojarstvu, engleski i njemački u prometu i logistici te sve ih mogu učiti preko online platforme. Kod nas ovdje dolaze i nastavnici iz stranih zemalja da vide kako se ovdje izvodi nastava, pogotovo praktična. Čude se kako s malo novca ostvarujemo tako dobre rezultate – ističe ravnatelj.

Kako se kreće zaposlenje učenika u struci nakon završetka Strojarske i prometne škole?

- Naš je i cilj da se njezini učenici odmah po završetku nastave zaposle, a oni koji to žele, mogu nastaviti daljnje obrazovanje. Gospodarstvenici nam kažu da podjelu završnih svjedodžba ubrzamo. Mi smo nekad to imali sredinom srpnja, sad smo to prebacili na početak srpnja jer su im potrebni zaposlenici. Škola surađuje s preko 150 tvrtki i obrtničkih radionica. Učenici dio praktične nastave izvode u školi, a dio u radionicama na radnom mjestu – navodi.

Ravnatelj Žunar smatra da je bitno da učenici budu spremni za sve što ih čeka na radnom mjestu u početku.

- U osnovnoj školi, oni se zovu dječaci i djevojčice, a kad se upišu u srednju, oni su mladići i djevojke. Iz jedne kategorije u drugu ne ide to tako lako, mi ih kroz prvu godinu osposobimo kroz zaštitu na radu, upoznavanja s tehnologijom i za odlazak kod poslodavaca. Tada oni imaju nužne vještine koje im omogućavaju rad i može im se zadati konkretni zadatak. Veliki dio učenika po završetku odlazi 'van'. Prošle godine je to bilo dvadesetak posto učenika iz obrtničkih zanimanja. Oni u inozemstvu već imaju nekog ili idu preko preporuke – napominje.

Kada se radi o plaći, očekuje se da je veća od minimalne.

- Tko završi Strojarsku i prometnu školu ne bi trebao imati minimalnu plaću. Imaju jednaku ili veću plaću nego njihovi nastavnici. To su tražena zanimanja koja fale. Većina njih zna gdje će raditi, i tko u kratkom roku ne pronađe posao, postaje ga pomalo sram (smijeh). Ali nije samo to važno. Važno je i da naši učenici budu dobri ljudi – ističe i dodaje.

- Moto naše škole je 'Osjetimo moć strojarstva, snagu prometa i važnost života'. Važno nam je da budu pošteni ljudi, da ne gube olako novac i pokušavamo da učenici shvate da današnje strojarstvo, promet i logistika nije spojivo s alkoholom, pušenjem i drogom. Po pitanju prevencije radimo jako puno. Za vozača je prometni znak zakon, i ako nije dobro izgrađen čovjek, on to neće moći kontrolirati. Da bi se učenik upisao u Strojarsku i prometnu školu mora proći zahtjevne preglede medicine rada. A to ujedno znači da je njegovo zdravlje kapital te mi želimo da se to zdravlje čuva – rekao je Žunar.

Školu pohađaju i učenici s poteškoćama.

- Upisivali smo jedan razred učenika s teškoćama u zanimanje pomoćnog bravara. To zanimanje pokriva velik dio strojarstva i oni se lako zaposle bilo gdje. Učenici su to s kojima se radi po posebnom programu, ali i s njima se radi kroz praktičnu nastavu u kreativnom segmentu. S nastavnikom mogu realizirati ideje koje se njima sviđaju, opuštajuće su i kad se prolazi kroz školsko dvorište vide se njihove instalacije. I drugi učenici onda prepoznaju njihove vrijednosti, tako da radimo na inkluzivnosti. Razredna razdvojenost se na našem dvorištu, kantini i hodnicima ne vidi – istaknuo je.

S obzirom na to da imate oko 670 učenika, može li još više porasti zanimanje onih neodlučnih učenika za smjerove na Strojarskoj školi? Koja su zanimanja posebno tražena?

- Prošle godine smo po broju prijavljenih na upisno mjesto bili među prvih dvadeset u Hrvatskoj. Najveći odaziv imali smo za CNC operatera. To je zanimanje koje je dobro prepoznato i s obzirom na zahtjeve gospodarstva, upisivat ćemo ove godine dva razreda, ukupno 40 učenika – navodi Žunar i dodaje.

- Strojarski računali tehničar, tehničar cestovnog prometa i tehničar za vozila i vozna sredstva te tehničar za logistiku i špediciju su također tražena i imamo velik broj prijava. Škola smo koja ima verifikaciju za 40 različitih zanimanja. A onda svake godine, vrlo pomno, proučavamo te upise. Pratimo podatke Zavoda za zapošljavanje, surađujemo s Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom obrtničkom komorom i nudimo 10 do 12 zanimanja koje garantiraju zaposlenje – kazao je.

Kazao je da je za zanimanje limara posebna situacija i s upisom.

- Za nas je to vrlo zahtjevno jer u školi imamo 185 različitih predmeta. I gotovo niti jedan nastavnik struke ne uspije ponoviti sat. Ono čime se mi vodimo da ti učenici moraju biti zapošljivi. Ulazimo i u određene rizike. Na primjer, upisujemo zanimanje limar, za koje se učenici vrlo rijetko odlučuju. Nigdje se ne može dobro kapitalizirati svoje zdravlje kao u tome. I posao je lakši nego nekad – objašnjava.

Ravnatelj je opisao situaciju od prošle godine.

- 40 tisuća učenika se upisalo u prvi razred srednje škole u Hrvatskoj. U cijeloj Hrvatskoj, upisano je 11 limara. Od toga u Strojarsku i prometnu školu Varaždin šest, dva u Karlovačkoj i tri Osječko-baranjskoj županiji. To je zanimanje koje je potrebno, ali je i široko. Ove godine ponudili smo upis za šest limara. Postoje poduzeća i limarski obrti koji odmah nude ugovor i spremni su za nove zaposlenike. Zanimalo me zašto je to tako? Zašto nemamo učenika u određenim zanimanjima. Proveli smo istraživanje – kazao je Žunar.

- Rezultati su bili takvi da smo saznali da o upisu većinom ipak odlučuju roditelji. Oni moraju potpisati za svoje dijete pri upisu i onda kad se s njima razgovara oni kažu sljedeće: 'Znate, sve je to dobro, ali pitamo se kako će taj posao raditi sa šezdeset i više godina?'. Roditelj gleda cjelokupnu životnu sigurnost. Poslodavci kažu da je sve to istina, ali kad se dođe u te godine čovjek mora sebi stvoriti uvjete da može raditi posao koji želi i može. Ono što kod nas u društvu nema je ta sigurnosti koju ljudi očekuju – ističe.

Isto tako, broj učenica koji se odlučuju za smjerove na Strojarskom i prometnoj školi raste iz godine u godinu.

- Obično nas proglašavaju 'muškom školom', ali sve je više djevojaka. Postotak prije desetak godina bio je 15 posto djevojaka, sada je negdje 25 posto. Nova tehnologija je zanimljiva svima, više nema muških zanimanja. Atrakcija je kada djevojka upiše za automehatroničara. Mi smo otvorena škola i cijelu godinu imamo otvorena vrata. Kada roditelji dođu na razgovor često kažu: 'Pa to je za dečke'. Ali mi kažemo da puste takvo razmišljanje i da neka se upiše ono što dijete voli i u tome se vidi. Zasad još nismo imali samo vodoinstalaterku i limaricu – zaključuje ravnatelj Milan Žunar.