Generacija su okrenuta budućnosti, ali dobro znaju što se u Hrvatskoj događalo kad su se rodili.

Te su godine na svijet stigla 50.182 djeteta. Vjerojatno još i pokoje jer ovaj podatak za Hrvatsku, kako se ističe u statističkom ljetopisu iz 1996. Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, nije mogao biti prikupljen za područja koja su tada bila 'privremeno zaposjednuta'.

Jedno od tih je, naravno, i područje paradržave tzv. Republike Srpske Krajine, čiju su većinu teritorija oslobodile hrvatske oružane snage upravo u operaciji Oluja. Djeca rođena te godine, a s nekima od njih ekipa Večernjeg lista porazgovarala je o značenju Oluje - danas su odrasli ljudi, 25-godišnjaci koji imaju svoju djecu, poslove i fakultete...

Kako su sami rekli za Večernji list, itekako su svjesni važnosti godine u kojoj su se rodili, ali su ponajprije okrenuti budućnosti. 

Robert Kapeš, Beretinec: Oduvijek sam znao važnost Oluje, komentirao je s djedom, šteta što nisam uspio čuti i strica branitelja

Sa svojim je djedom o Oluji često razgovarao Robert Kapeš iz Beretinca, općine nedaleko Varaždina.

- O Oluji znam onoliko koliko sam učio u školi i čitajući članke na internetu i u novinama, ali ne bih rekao da je to neko opširno znanje. Znao sam i s djedom pogledati dokumentarce i televizijske priloge o Oluji kad bi se bližila njena obljetnica pa bismo popričali, komentirali. Oduvijek sam zapravo znao važnost Oluje, samo sam s vremenom proširivao svoje znanje - naglasio je Robert, inače diplomirani etnolog i kulturni antropolog, koji trenutačno čeka obranu diplomskog rada na studiju sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Osoba koja mu je o Domovinskom ratu mogla reći još više njegov je stric, branitelj, ali on je preminuo godinu dana prije Robertova rođenja.

- Nažalost, nisam imao priliku upoznati ga, ostale su samo fotografije i priče koje su mi pričali članovi obitelji i njegovi prijatelji i poznanici - rekao je Robert, kojeg pitamo i što misli o statusu branitelja koji uživaju danas. Kaže da se 'status i pojam branitelja dosta izgubio zbog svih medijskih eksponiranja'.

Neki, govori 25-godišnjak, smatraju da traže previše, neki ih podržavaju, nastaju prepucavanja i zapravo se u svemu tome gubi pravi smisao.

- Svakako zaslužuju poštovanje oni koji su se zaista borili za našu državu ili poginuli te s razlogom zahtijevaju određena prava i primaju mirovinu, a revizijom bi trebalo utvrditi one koji su lažirali dokumentaciju i te mirovine primaju nezasluženo, to ide njima na dušu - rekao je i dodao kako politiku prati sporadično.

- Onoliko koliko vidim na društvenim mrežama ili novinama, otvorim, pročitam članak i to je to. Uglavnom je svaki dan isto, nove krađe, nove afere, više mi ti članci nalikuju na nekakvu satiru nego na ozbiljne članke o ozbiljnim stvarima. I ljudi na društvenim mrežama se itekako sprdaju s našom političkom scenom, sukobljavaju mišljenja, iskazuju revoltiranost, ali opet, mnogo ih i ne izlazi na izbore pa smatram da onda nije ni fer komentirati ako se ne trude ništa promijeniti. Ja svaki put izađem na izbore, smatram to svojom dužnošću, a i promjena se neće dogoditi sama od sebe ako je mi ne pokrenemo - kaže Robert.

Pričao je i o novom trendu među njegovom generacijom, srpskoj trash-rap glazbi, koju slušaju brojni mu vršnjaci. To, kaže, nije njegov đir.

- Privatno slušam uglavnom stranu glazbu i nekoliko hrvatskih glazbenika. Čuo sam neke od tih rap-pjesama jer ih je gotovo nemoguće zaobići u današnje vrijeme, što u klubovima što po kafićima. Ali to je zakon ponude i potražnje, da se ne slušaju kod nas, ne bi bile ni toliko popularne. Nemam ništa protiv toga, svatko sluša ono što voli ili što je u tom trenutku popularno, tako da mislim da se ljudi ne bi trebali po tome dijeliti ili osuđivati - iskren je Robert Kapeš, koji nema problema ni s odlaskom u susjednu nam zemlju 'u izlazak'.

- U Beogradu nisam nikad bio, ali čuo sam da se tamo izlazi. To je u redu, neki su moji prijatelji bili i kažu da je super. Imao sam nekoliko poziva, ali još nisam otišao. Tko zna, možda jednom odem, možda nikad. Kad bih išao, išao bih zbog grada, znamenitosti, prijatelja, primarna mi motivacija svakako ne bi bio noćni život - objašnjava Robert, a nas zanima i koliko njegova generacija danas uopće gleda na nacionalnosti i je li im to važno u odnosima s ljudima.

- Mislim da mladi danas više ne gledaju na to kao nekad i da bi voljeli kad bismo mogli prestati osuđivati ljude po nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi. Najbolji je primjer glazba, hrvatski izvođači su popularni u Srbiji, više pjevaju tamo nego ovdje, i obrnuto. Također, u vrijeme potresa u Hrvatskoj javne osobe u Srbiji javno su pružile podršku Zagrebu, kao što su i neke hrvatske zvijezde podržale prosvjednike u Beogradu. Smatram da stvarna situacija nije toliko napeta koliko je mediji čine napetom - govori Robert Kapeš pa dodaje kako se prošlost ne treba i ne smije zaboraviti, ali ne bi trebala ni biti teret te razlog odgajanja budućih generacija u mržnji prema nekome.

Lorena Kitner Mavrić, Varaždin: Danas ima sve više visokoobrazovanih ljudi i odnos Srba i Hrvata sve je bolji

- Ne smatram da je loše slušati srpsku glazbu i mislima da tako ne vrijeđam branitelje ni samu svoju domovinu. Umjetnost nema nikakve veze s poviješću ratovanja. Kad bismo tako razmišljali, trebali bismo izostaviti industriju, trgovinu i ostale djelatnosti - iskrena je Lorena, koja je o Oluji najviše naučila na nastavi, u obrazovnom sustavu, ali i sama.

Najviše, kaže, na fakultetu iz kolegija Hrvatska pravna povijest.

- Nitko iz uže obitelji nije mi branitelj, ali imam nekoliko članova daljnje rodbine koji su poginuli u ratu - zašto nije iz prve ruke imala priliku saznati o Domovinskom ratu objašnjava Lorena, danas i sama majka malog dječaka. Što se statusa branitelja tiče,  kaže kako smatra da ih se danas dovoljno cijeni, 'barem što se tiče povlastica za njih i njihove obitelji'. Politiku prati redovito.

- Točnije, onoliko koliko mislim da je potrebno. Kao studentica moram biti u tijeku s aktualnim događanjima u politici kako bih mogla uspješno rješavati ispite. Izlazim na izbore i smatram da bi biračko pravo trebalo postati i biračka obveza - odrješita je Lorena, koja misli i da nacionalna nesnošljivost ne bi trebala postojati, ali i da je danas ima sve manje.

- S obzirom na to da je danas sve više visokoobrazovanih mladih ljudi, odnos Hrvata i Srba sve je bolji. Naravno da još uvijek ima pogrdnih naziva, predbacivanja, vrijeđanja, ali samo zato što se o povijesti jako malo zna, a i u školama se jako malo uči o tome - kaže Lorena.