Vijesti / Društvo

Intervju

KRISTIJAN PETROVIĆ 'U Varaždinu su žene spaljivane kao vještice, to je činjenica'

KRISTIJAN PETROVIĆ 'U Varaždinu su žene spaljivane kao vještice, to je činjenica'
Kristijan Petrović/TZ grada Varaždina

Petrović trenutno radi na povijesti judeokršćanske demonologije, a ususret predavanju o vješticama saznali smo kako je došao do vrlo zanimljivih otkrića u vezi 'nečastivih'.

Kristijan Petrović, poznati varaždinski novinar i poznavatelj okultnog, održat će u srijedu, 12. kolovoza, u atriju Starog grada, predavanje na temu 'Nečastive – povijest vještica od antike do danas'.

Tim povodom upitali smo ga par pitanja u vezi njegovog rada i proučavanja povijesti vještica, kako dolazi do podataka, s kojim informacijama barata te ima li filmova koje bi preporučio na temu 'nečastivih'.

Petrović u svom radu drži predavanja i na temu 'Nemrtvi – folklor vampira istočne i srednje Europe', svoje poznavanje njihove povijesti pokazao je i turama u Transilvaniju, a poznavatelj je i horor književnosti što pokazuje predavanjem 'Ukoričena jeza'.

Trenutno radi na povijesti judeokršćanske demonologije – što uključuje opsjednute osobe, kuće i predmete – a 'demoni' bi svjetlo dana trebali ugledati u listopadu ove godine.

Predavanje 'Nečastive' na rasporedu je u srijedu, 12. kolovoza, u atriju Starog grada. O čemu će se tu, u kratkim crtama, govoriti?

- Radi se o jednoj povijesti o kojoj se premalo priča u hrvatskoj javnosti. U ostalim državama je to postala priča, ne samo koja ima povijesnu vrijednost i značaj, već te neke države iz vještica rade i turističku ponudu. Kod nas je sve to stalo. Je li to zbog utjecaja Crkve ili ne želimo znati o tom dijelu povijesti, istina je negdje između. Također, istina je da ta da mi u konačnici ne znamo koliki je broj žena, od pojave inkvizicije u 13. stoljeću do 1750-ih, završio na lomači. I vjerojatno ga nikad nećemo znati jer državni arhivi nisu potpuni. Čak ni državni arhiv u Varaždinu nije do kraja istražen. Stalo se na 1703./04. godini. Ima još dosta laufa, da se pronađe još pokoje ime, a sigurno bi se i našlo s obzirom da je u Varaždinu najveći broj osuda bio krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

Zbog čega je 'stvorena' inkvizicija?

- Ovo nije samo povijest vještica u kontekstu inkvizicije. Ovo je općenito povijest o položaju žena i žena koje su dobile takav epitet. Vještica svoj konačni oblik dobiva upravo pojavom inkvizicije, nažalost, u 13. i 14. stoljeću. Inkvizicija nije oformljena da bi se borila protiv žena, ona je prvenstveno oformljena da bi se istrijebili i progonili sektaši kao što su katari, albigenzi, valdenzi koji su na skroz drugačiji način propagirali kršćanstvo. Naglasak im je bio na siromaštvu, što papama, jasna stvar, nije baš bilo po volji.

Kako je kler došao do 'glavnog krivca' – žene?

- Počinje se s ispitivanjima onih koji su 'krivo' tumačili samu vjeru, a kasnije dolazi i do propitivanja što ne štima sa svijetom. Previše povijesnih previranja za koje nije bilo odgovora, od ratova, gladi, neimaštine. Crkvenjaci su za sve te stvari odgovor tražili u Sotoni. Trebalo je naći njegovu produženu ruku na Zemlji jer borba molitvom i za oltarom nije funkcionirala. I konačno se to pronašlo u ženi. Imali su uporište u Bibliji, primjer Eve. Vještica svoj konačni oblik dobiva u 15. stoljeću zahvaljujući književnim djelima crkvenih mislilaca i teologa.

Koja su to književna djela?

- Od 'Formicariusa' Johannesa Nidera do dva dominikanca Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera koji su napisali djelo 'Malleus maleficarum' ('Malj za vještice'). To je najgore djelo koje je i danas u izdanju, napisano na nagovor pape, ultimativni priručnik kojeg se drže svi koji su proganjali žene. Što se tiče samog sadržaja, ljudski um od tog djela nije mogao biti bolesniji. Jer osim gladi, propadanja uroda, ratova, žena se krivi i za impotenciju. Kasnije se spominje i Crni sabat, druženja žena i Lucifera, koja su organizirana u zabačenim zakucima šuma i planina.

Svoje uporište 'nečastive' imaju i u bajkama koje su pak, iz današnje društvene perspektive, benigne kratke pričice?

- Sve do 19. stoljeća i braće Grimm i njihovih bajki koji su svoja djela pisali na temelju istinitih događaja, samo su ih malo prilagodili. Ivica i Marica jesu postajali, to je primjer brojne djece koja su za vrijeme velike gladi ostavljana u šumi, kako roditelji ne bi gledali kako im djeca pate. Radilo se tu i o kanibalizmu. Nesreća je bila što je Marica preživjela, a Hans nije (smijeh). S vremenom su se te bajke romantizirale i izgubio se kontekst kriminala i zločina.

Gdje su onda ta mjesta na području Varaždina na kojima se spaljivalo žene?

- Stalno me pitaju za lokacije u Varaždinu gdje su bile spaljivanje vještice. Mi ih ovdje nemamo u obliku u kojem bi nekom turistu mogli pokazati: 'Evo, ovdje su spaljivane žene'. Jedno od mjesta je autobusni kolodvor, drugo mjesto je u Brezju. To su dvije lokacije za koje se zna. Postojala je tamnica koja je stradala u velikom požaru 1776. godine. Tu se lome koplja povjesničara grada Varaždina, iako se smatra da je bila blizu crkvi sv. Nikole. U toj tamnici su žene čekale egzekuciju i dolje su se radila mučenja s razno raznim napravama i spravama gdje je ljudski rod pokazao svu svoju imaginaciju kada treba mučiti nekog drugog. Na području Starog grada tako nešto se nije događalo, ali atrij, u kojem će se održati predavanje, zbog atmosfere svakako pogoduje svemu navedenom.

U 20. stoljeću razvio se interes za vještičarenjem. Što to znači?

- Za to moramo biti zahvalni Englezima. Zadnja vještica osuđena je 1951. godine, a u Hrvatskoj zakon o inkviziciji nikad nije ukinuti. Gerald Gardner tijekom pedesetih godina 20. stoljeća počeo je istraživati paganske oblike vjerovanja. Sve su to stvari koje su u narodu postojale, pogotovo kod Engleza koji su blisko vezani uz keltsko naslijeđe. Kad je engleski premijer Winston Churchill ukinuo suđenja za vještice, Gardner je počeo pisati knjige te se formirao 'revival', ponovni interes ka vještičarenju. Ali ne u smislu nečeg demonskog. Stvorili su se Vikani (Wicca), društvo koje se širi prema središnjoj Europi. Oni su skloni svemu što je naturalno, slave Geu, majku zemlju prirodu, i Cernunnosa - rogatog boga – što je spoj muškog i ženskog bez kojeg ne ide. Ta je priča danas doživjela 'bum' i čini se da je u zadnje vrijeme popularno biti vještica ili vještac.

Koja je građa iz koje se istražuje o svemu navedenom?

- U Rimu se mogu pronaći razno razni pergamenti, limene ploče na kojima se nalaze zapisi protiv zubobolje, propadanja uroda, za dobru sreću u ratovanju... Svi ti zapisi za priziv bogova za uspjesima u životu, mogu se najranije pronaći tamo. Što se tiče knjiga, od početka štampanja, 'Maleus Maleficarum' je taj koji negativno opisuje 'nečastive'. Državni arhivi Budimpešte, Beča, Križevaca, Zagreba, Varaždina su puni, nažalost, ovog dijela inkvizicije - imena i za što su bile optužene i spaljene. Tu se pronalazi mnogo materijala. Poznati su i grimoriji, crnomagijske knjige – 'Picatrix', 'Solomonov ključ' – koje su kružile u ono vrijeme, a nisu bile benigne. Jedan od glavnih dilera tih knjiga bio je Casanova, koji je poznat kao ljubavnik, ali je radio mnogo poslova. Zahvaljujući njemu dobar dio Europe dobio je grimorije.

Slijedi li onda demistifikacija tih ljudi i likova na predavanju u atriju Starog grada?

- Uvijek volim staviti malu 'bubu u uho'. Barbara Celjska, žena Žigmunda Luksemburškog, bila je poznata po razvratnom životu i po suludom pokušaju da iz metala napravi zlato. Imala je svoj dvorac u Samoboru i podrumu se pokušala baviti alkemijom. U to vrijeme, u 15. stoljeću, to je bio isključivo muški posao. Ubrzo je u visokom društvu stekla veliki broj neprijatelja, a kod običnog puka tjerala je strah u kosti. Ona svakako jest žrtva propagande i tračeva što su se koristili protiv nje, ali je i dan danas ostala poznata kao i Crna kraljica.

Žene su tako stigmatizirane...

- Sve te povijesne osobe koje imaju epitet crnog, vrlo vjerojatno, nisu bile zle ni 'crne'. Više je zbog Crkve ili interesa vladara trebalo doći do tog epiteta koji je ostao nad njihovom glavom. Danas mi imamo taj romantizirani dio pa svi koji pitaju 'znaš li ti da je ona bila vještica...'. Odgovor je da: nije. Ne kažem da nije bila zločina, ali nije svaka žena trebala dobiti epitet bavljenja crnom magijom.

Kako ljudi danas doživljavaju te priče? Iz perspektive kada vas pitaju što znate o njima.

- Zanimljivo je razgovarati s povjesničarima. Oni su ti koji pristupaju svakoj temi s dokazima i kod njih nema spekulacija. Ljudi mogu pričati o vješticama koje su crnomagijskim postupcima spalile pola sela, ali za to apsolutno nema nikakvih dokaza. Vještice danas postoje, one se klanjaju nekim svojim entitetima, svojim bogovima i imaju svoje rituale te ponosno nose ime Vikana ili drugog vještičjeg roda. Svako malo se pojavi 'val' iz kojeg se pokaže izniman interes prema onostranom. Pitanje je sad, od osobe do osobe, hoće li vjerovati u njihov uspješan rezultat u onome što rade.

Pop kultura i vještice. Dosta naslova u književnosti, filmu i glazbi tiče se njihovih utjecaja i oslanjanja na njihove običaje i povijest.

- Mi smo se počeli rugati vješticama već tamo u zlatno doba Hollywooda. Pojava 'Adams Family' je tu zasigurno utjecala, kao i 'Monsters Family'. Postoji zezancija na tu temu. Ozbiljniji filmovi javljaju se kasnije i pobudili su interes su. To su svakako 'Rosemaryna beba' i 'Egzorcist', koji je rađen po istinitom događaju. Onda dolaze osamdesete koje su 'jao'. To su komične priče i nema ozbiljnog pristupa vješticama, iako filmovi postižu dobre rezultate – 'Hocus Pocus', 'Vještice iz Eastwicka'... Sve dok ne dođemo do devedesetih i početka dvijetisućitih. Tada dominiraju 'Vještice iz Blaira', priča koja doslovno postoji i ima svoje uporište u američkoj povijesti vještica. Ipak, ozbiljnijeg opusa nadalje nema.

Dokumentaraca, bar u Hrvatskoj, na tu temu baš i nema?

- Svaki naš pristup dokumentarcima vezanim uz vještičarenje je prvenstveno baziran na narodnom vjerovanju. Uvijek mi se čini da se pokušava izbjeći inkvizicija. Rijetko kad se ulazi u odnos njih i zakona, kako nisu imale pravo na svjedoke i obranu pred sudom... Prema tome, mislim da kod nas ne postoje dokumentarci o Inkviziciji. 

Čini se da je veliki dio sjeverne Hrvatske bio vrlo plodno mjesto za inkvizicije.

- U Varaždinu su postojale žene koje su spaljivane i optužene kao vještice. To su činjenice. Povjesničari barataju sa šest ili sedam imena. Križevci, Stubica, Varaždinske Toplice, Zagreb... sve su to mjesta gdje su žene spaljivane u puno većoj količini. Ovaj dio povijesti koji nije još javan, te koji sam dobro istražio preko državnih arhiva, ipak daje na znanje kako se radilo više od šest ili sedam žena.

Ima li u svemu tome, kroz povijesni kontekst, turističkog potencijala?

- Što se turizma tiče, tu smo licemjerni. U pitanju je mizoginija, rat koji je bio objavljen usudio bih se protiv ženskog roda. Bilo je i muškaraca koji su spaljeni, ali bilo ih je kudikamo manje nego žena. Osamdesetih posto jest žena, koje su mučene, zatvarane u tamnice, silovane, spaljivanje... Turizam raditi iz toga – da – ali umjeren u smislu da se može reći 'da, i mi smo bili dio te sulude epizode u povijest'. I da se iz toga digne neki spomenik ili tabla s ispisanim imenima tih žena, pa da im se na taj način oda počast. Iskreno se nadam da će doći do toga. Varaždin bi to mogao revitalizirati jednom na godinu, u vidu jednog festivala, jer u konačnici bi se na festivalu nudile stvari koje su prirodne. OPG-ovi su, naravno, okrenuti prirodi.

Koja je veza i simbolika povijesti crnog mačka i vještica?

- Ne zna se od točno kreće praznovjerje isključivo prema crnoj mački. No mačke su općenito kroz ljudsku povijest simbol, barem kod nas, hladnokrvnosti i stekle su vrlo brzo epitet životinje koja je blizu zlih osoba. Za crnu mačku baš nema konkretnih dokaza. U opisima koje su davale žene pod najgorim mukama govorilo se o crnom sabatu te da se Sotona pojavljuje u obliku crne mačke. Već se u 15. stoljeću pojavljuje crna mačka kao sinonim za nešto negativno. Ali tako je sa svim 'crnim' životinjama koje se kreću noću, što ima predznak zlog i vezan je uz vještice. Zanimljivo je da je šišmiš u Kini simbol sreće. Možda ne i u 2020. godini. Ali smatram da je ipak sve stvar ljudi i naše percepcije te način na koji mi gledamo pojedinu životinju.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!