Pogađate u kojoj se županiji nalazi kanalizacija.
– Dečki, imate li vi propusnice – šaljivo je upitala Ana
Bingula (84) novinare
24sata.
Ona živi u naselju Rovci u blizini
Križevaca. Zna da propusnice još danas nisu
potrebne, ali se šali na svoj račun govoreći da će joj trebati za
izlazak iz dvorišta, a možda i za odlazak u zahod i kuhinju.
Baka Ana živi na tromeđi županija. Kuća joj je u
Koprivničko-križevačkoj županiji, ulica i
kanalizacija u Varaždinskoj, a vrt preko ceste u
Zagrebačkoj. Kaže nam da nitko brže od nje ne
može iz jedne županije izaći, proći kroz drugu i završiti u
trećoj.
– Pogledajte me. Imam štap, bole me noge i kuk. A ja za dvije
minute iz kuće i jedne županije odem po celer u Zagrebačku. To je
moj vrt, a onda odem do Varaždinske da vidim curi li nešto iz
kanalizacije – kaže kroz smijeh Ana, koja je potom ustala i
otišla po celer.
– Evo, celer iz druge županije – prasnula je opet u smijeh.
Bit će taman za juhu, nastavila je baka Ana pristavljajući vodu
za kuhanje. Vijesti prati, zna sve oko novih pravila za
propusnice. Ne zna kako će se to odnositi na nju.
– Pa bit će dobro još ako ne budem morala do kuhinje i zahoda
pokazivati propusnicu. Nadam se samo da mi neće tu policija biti
da me kontrolira svaki dan – opet se smije vedra starica.
Međutim, ako bi se odluka u njezinu slučaju zaista provodila tako
rigorozno, Ana ne bi mogla izaći iz dvorišta, niti prijeći preko
ceste jer je u prekršaju zbog napuštanja županije u kojoj
prebiva.
Dodaje nam kako ju je ipak strah jer joj susjeda preko ceste
kupuje kruh i nosi lijekove.
– Gledala sam baš na TV-u. Govorili su da se za banalne stvari
poput odlaska do susjede u drugu županiju ili posjeta ne može
dobiti propusnica. A ja moram otići u vrt po nešto što još imam
tamo. Moram do susjede otići po kruh i lijekove ili ih ona meni
donese, a sad neće to izgleda ići tako lako. Strah me i što ako
nešto bude. Što ako mi, ne daj Bože, pozli – govori nam Ana
podsjećajući na izjave članova Stožera kako neki roditelji neće
moći otići ni po svoju djecu u drugu županiju.
– Ni moj sin meni ne može doći. On živi u Zagrebu i neće moći
doći. Bit ću sama za Božić. Kažu, eto, da ni za posjet staroj
majci neće davati propusnice – pomalo sjetno ističe Ana, ali nam
potajno otkriva da je već skovala plan.
– Reći ću ja njemu da on dođe. Neka parkira automobil kraj vrta
kraj ceste. A ja ću kao po noći morati nešto do vrta kao ići. I
onda ću se vidjeti sa svojim sinom. Samo me, molim vas, nemojte
odati – opet se smije Ana. Kaže kako će tako i kod susjede.
– Ma ovdje kad padne mrak, ne vidi se ništa. Moći ću ja opet u
sve tri županije, samo da me ne uhvate. A valjda neće – ne
prestaje se smijati.
Ana je najstarija u tom malom mjestu koje se nalazi 40 minuta
vožnje od Zagreba, 30-ak minuta od Križevaca i 20-ak minuta od
Svetog Ivana Zeline.
– Nekad je selo bilo puno života, a danas pusto. Mladi ljudi su
otišli i ostali su samo oni najstariji. U pet kuća živi 11 ljudi
– priča Ana. Korone se, kaže, boji. Stara je, problemi sa
zdravljem su je stisnuli, ali ne da se. Čuva se koliko može.
– Pa moram se čuvati, tko putuje više nego ja – kaže Ana, s kojom
se ni novinari 24 sata ne prestaju smijati.
– Ma samo neka je zdravlja, drugo će valjda nekako biti – mudra
je baka. Dodaje kako je sama od suprugove smrti, a često joj
znaju doći djeca s obitelji. Žao joj je jer ih sad
najvjerojatnije neće biti neko vrijeme, i to u tako većem broju,
kako inače znaju doći.
– Ah, te propusnice i korona – pomalo ljutito nam kaže i
potvrđuje kako unatoč svojim problemima neće ni ona tražiti
propusnicu.
Ranije je, priča nam, imala i problema jer živi na granici triju
županija, ali u međuvremenu je nasreću sve uspjela riješiti.
Priča nam i kako je imala problema sa strujom.
– Moja kuća je u Koprivničko-križevačkoj, a mjesto Rovci je u
općini Sveti Petar Orehovec, kojem smo mi predaleko pa se nisam
mogla spojiti tamo. Na kraju je priključak za mene izveden na
području Zagrebačke županije. S tog mi područja tako dolaze
računi za struju i telefon. A sad, kanalizacija je u
Varaždinskoj. Tako da sam tamo spojena pa račune za vodu dobivam
iz Varaždinske. Ostalo dobivam iz Koprivničko-križevačke županije
– kaže Ana i dodaje kako je njoj to normalna stvar.
– A znali su mi kucati na vrata i čuditi se tome. Svi hoće da im
to pokažem – zaključuje vesela baka Ana, pišu
24sata.