Sudjelovanjem u operacijama Pume su oslobodile 748 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija.
23.12.1992. U vojarni ‘Ivan V. Drašković’ u Varaždinu
ustrojena je 7. gardijska brigada ‘Pume’.
Osnovni dio te nove gardijske brigade činili su dotadašnji
pripadnici 5. bojne 1. ‘A’ brigade ZNG-a. Prvi zapovijednik je
bio Ivan Korade koji je ostao na dužnosti sve do
11. ožujka 1996. kada ga je zamjenio Željko
Dvekar. Za ‘Oluje’, 5.kolovoza 1995. ‘Pume’ su oko
10 sati ušle u do tada okupirani Knin kao prva brigada
Hrvatske vojske, te su se na kninsku tvrđavu popeli pripradnici:
Elvis Mihić, Eduard Baltić, Mario Bilač, Ivica Novoselec,
Miljenko Hajsok i Jasmin Hadžić. Nakon skidanja
neprijateljske zastave s oštećenog jarbola, izvjesili su
dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu preko zidina kninske tvrđave.
7. gardijska brigada ‘Pume’ je tjekom domovinskog rata imala 97
poginulih boraca i oko pet stotina ranjenih. Osim oslobađanja
Knina, 7. gardijska brigada ‘Pume’ zaslužna je i za oslobađanje
Bosanskog Grahova, Drvara, Jajca i Mrkonjić Grada te su došle na
7 km od Banja Luke što je rezultiralo potpisivanjem Daytonskog
sporazuma i početak mira. Sudjelovanjem u operacijama ‘Skok 1-‘,
‘Skok -2’, ‘Ljeto 95’, ‘Oluja’, ‘Maestral’, ‘Južni potez’, Pume
su oslobodile 748 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija.
23.12.1989. U gledalištu Narodnog kazališta August Cesarec
održala se premijerna izvedba dječjeg mjuzikla ‘Ribar
Palunko i njegova žena’, rađenog prema bajci Ivane Brlić
– Mažuranić. Redateljica predstave bila je Zvjezdana
Ladika, a skladatelj glazbe Ladislav
Tulač. U dječjem mjuziklu osim glumaca varaždinskog
kazališta sudjelovale su i učenice SC Gabrijel Santo i Tekstilnog
školskog centra.
PROSINAC 1994. Prijatelji prirode IV. osnovne
škole Varaždin pred Božić su u lonce posadili i okitili
23 smreke. Nakon Božića te su smreke posadili u svom
prostranom školskom dvorištu. Šumari, vrtlari i trgovci
reklamirali su sadnju smreka i jela sloganom ‘Okitite pa poslije
posadite’.
Sve do pojave zidnih kalendara – sredinom 20.stoljeća – u
svim varaždinskim građanskim ali i seoskim kuhinjama – na zidu
iznad peći, stola ili pokraj polica, visjele su kuhinjske
krpe – ‘zidnjaci’ – svih veličina na kojima su
bili crteži i ispisani savjeti i poslovice. U tekstovima je
prevladavao blagi humor najčešće povezan uz ljubav i
pripremu hrane. Tako su na tim ‘zidnjacima’ ispisani i slijedeći
– danas zaboravljeni – savjeti: ‘Ako hoćeš kuhat znati, uči prije
suđe prati’, ‘Od ljubavi nismo siti, treba dobro jesti
piti’, ‘Gdje se dobro jelo sprema, tu bolesti mjesta
nema’, ‘Kuharice manje zbori, da ti jelo ne zagori’, ‘Još sam
kuharica mlada, zato ne znam što ću kuhat sada’.