Nikola Jaklin na brodu Zagreb Atlantske plovidbe radio je kao kuhar

Koliko je sati? Još se nisam priviknuo na našu vremensku zonu. Zaspim u 17, probudim se u 23 i više ne mogu spavati -  kaže nam na početku razgovora Nikola Jaklin, Varaždinac koji se nakon više od 300 dana iskrcao s broda Zagreb Atlantske plovidbe. Nikad se nije toliko obradovao kopnu.

Nikola, koji je na brodu radio kao kuhar, isplovio je iz Dubrovnika u studenom prošle godine i u ožujku se trebao vratiti kući. No, 15 dana prije smjene posade, stigla je vijest da se zbog korone luke zatvaraju za brodove.

- Pet mjeseci se nismo smjeli iskrcati. U ožujku su nam rekli da je korona i da ne možemo van s broda. Kad je stigla obavijest, bili smo u Europi, i ostalo mi je još samo 15 dana do planirane smjene posade. Ostalo nam je još otploviti do Rusije, iskrcati teret i vratiti se doma. No, nije tako ispalo - kaže Nikola koji se još privikava na to da je kod kuće, u svom Varaždinu.

Toliko mjeseci na brodu, na kojem je bio 21 član posade, svi iz Hrvatske, bez mogućnosti da izađu na kopno, ostavili su traga.

- Dva mjeseca nismo imali ni signala za internet, pa nismo imali uvid u to što se po svijetu događa. Kad smo se dočepali kartica za internet, vidjeli da je cijeli svijet u blokadi, da je kompletan kolaps! Da nema više turista, ničeg... Iz firme su nam javili da se pomorcima, ne samo nama, nego svima, onemogućuje iskrcaj jer su države stavile veto. Lutali smo od luke do luke i tražili po putu gdje bi bilo moguće organizirati smjenu. Najkritičnije je bilo posljednjih mjesec dana, od sredine kolovoza.

- Koliko toliko sam do tada funkcionirao. Radili smo svatko svoj posao, plovili od luke do luke, dizali jedni druge govoreći da u idućoj luci sigurno idemo van. Trebali smo izaći u Manili, Singapuru... I ništa. Pukao mi je film kad su javili da nam nisu dužni isplatiti novac za vrijeme nakon isteka ugovora. A meni je ugovor istekao u ožujku. Otišao sam u kabinu, a kako sam astmatičar, počeo sam hiperventilirati. Nisam mogao spavati i bilo je užasno - kaže Nikola koji je tada počeo nazivati poznanike, ne bi li se nekako organizirao iskrcaj.

Mediji su objavili vapaj i prije nekoliko dana pomorci su se napokon  iskrcali u Manili i vratili kući. Na pitanje što dalje, Nikola, koji je radio kao DJ u varaždinskom klubu i kao kuhar u restoranima, kaže:

- Prvo ću se jako ću dobro odmoriti i probati naspavati, da se jutrom budim bez stresa. I onda idem vidjeti što s tim prekovremenim, ne satima, nego mjesecima - veli. Zapravo, prvo što je poželio po povratku u Varaždin bila je - purica s mlincima.