Kako bi ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom, Varaždinci su vodili dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom.
25.1.1544. Nakon što je 1523. godine markgrof Juraj
Brandenburški Varaždincima poklonio svoju kamenu kuću za
gradsku vijećnicu, promijenila su se društvena zbivanja u
tokovima grada. Središte zbivanja, koje je bilo vezano uz Župnu
crkvu svetog Nikole i groblje uz nju, premjestilo se u Vijećnicu
i na trg pred njom. U Vijećnici su se kontinuirano održavale
sjednice poglavarstva, instalacije uglednika, a umjesto u crkvi,
optuženi za krivična djela prisezali su na nevinost vijećnicima u
Vijećnici. Na trgu su se izvršavale kazne nad osuđenima. Tako su
svjetovni odnosi zamijenili crkvene koji su vladali srednjim
vijekom. Kako bi ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom,
Varaždinci su vodili dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom,
koji je osporavao poklon. Grad Varaždin napokon je u trajni
posjed Vijećnice došao 25. siječnja 1544. kada je ban Nikola
Zrinski presudio u korist grada.
25.1.1808. Rođen je liječnik i prirodoslovac Josip
Kalasncije Šloser, prvi stalni kupališni liječnik u
Varaždinskim Toplicama. Medicinu je diplomirao u Beču, radio je u
Veneciji i Lombardiji, a za topličkog liječnika izabran je 1838.
godine. Njegovom zaslugom obzidana su termalna vrela, preseljeno
pučko kupalište u novu zgradu Josipovog kupališta, preuređena
Konstantinova kupelj. O djelotvornosti termalne vode u
Varaždinskim Toplicama objavio je monografiju napisanu na
njemačkom jeziku. Pri odlasku iz Toplica bio je županijski fizik
u Križevcima i Zagrebu, ministar zdravstva Trojedne zajednice
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio je prvi predsjednik
Hrvatskog planinarskog društva, a kao znanstvenik, botaničar,
izabran je za člana akademije JAZU. Josip Kalasncije Šloser umro
je u Zagrebu 1882. godine.
~~~
U 16. stoljeću starogradska tvrđava, vlastelinski dvor
varaždinskog župana, zajedno sa gradom Varaždinom, zaštićeni su
gradnjom visokih obrambenih bedema i dovođenjem vode iz Drave u
opkope. Grad i dvorac postali su srednjovjekovno utvrđenje u koje
se moglo ulaziti samo preko mostova i dobro čuvanih ulaznih
vratiju. Unutar zajedničkih bedema vlastelinski dvor dubokim
vodenim jarkom bio je odvojen i od slobodnog i kraljevskog grada.
Na prostor starogradske tvrđave moglo se iz grada doći jedino
drvenim mostom kod ulazne kule stražarnice koja se prvi puta
spominje u spisima 1579. godine. Na prvom katu kule bio je stan
zapovjednika straže koji je sa stražarima danonoćno bdjeo da ne
bi netko bez dozvole nepozvan ušao. Prestankom ratnih opasnosti i
turskih prodora, cijela kula stražarnica uređena je za stambeni
prostor. U travnju 1945. godine na kraju Drugog svjetskog rata,
kula je pogođena avionskom bombom, oštećeni su krovište i prvi
kat. Obnova srušenog dijela obavljena je 1947. godine dok je
prvobitni izgled kule vraćen u obnovi 1995. godine.