Zašto baš taj datum? Zašto baš u tom dijelu godine? Kako to da se baš u toj noći spojilo rođenje čovjeka-boga i spuštanje crvenog bradonje kroz dimnjak? Evo odgovora...
‘It was the possibility of darkness that made the day seem so
bright.’
Stephen King
Eto nas i u ovom dijelu godine. Propuzali smo nekako kroz ove
učmale mjesece ispunjene zabranama, restrikcijama, epidemiološkim
mjerama. Bolest COVID-19 nas je zatvorio u domove, među
četiri zida, i to baš u vrijeme kad je većina vas naviknuta na
veselje, druženje – u nekim slučajevima bančenje i partijanje – a
sve zbog nadolazećeg blagdana.
Što sve nedostaje
Prolazeći kroz varaždinsku Gundulićevu ulicu, zamjetno je kako
nedostaju kramari koji na svojim natrpanim štandovima prodaju
svjetlucave tričarije, lampice, one blagdanske čestitke koje
sviraju, a kojima nikad ne promijene baterije pa ubrzo zvuče kao
posljednji trenuci pregažene mačke, božićne kuglice, šalove, kape
Djeda Mraz i sve ostale moguće i nemoguće predmete usko vezane uz
slavljeničku kulminaciju mjeseca prosinca.
Nedostaje miris kuhanog vina na gradskom trgu, nedostaju ljudi
koji kao da baš u to doba godine potpuno izgube smisao za
estetiku odijevanja pa se nemalo puta mogu vidjeti veste i
džemperi takvih dezena i boja da požalim što nisam daltonist
(iako autor ovog teksta već nekoliko dekada robuje istom
monokromom stilu odijevanja). Nedostaju birtije ispunjene veselim
uglavnom pijanim licima uranjenih čestitara. Nedostaje
veselje. Nedostaju ljudi.
Atmosfera Božića
Pa ipak…
Većina će vas u ta svoja četiri zida, među kojima ste
prisiljeni ostati ove godine, pokušati i ovaj put dočarati
atmosferu koja vas prati od rođenja jer baš u tom dijelu godine
jednostavno morate dekorirati vaše mjesto prebivanja toliko
poznatim predmetima koje su vam gramzivi trgovački lanci i robne
kuće počeli nuditi već odmah nakon blagdana Svih svetih.
Bit će tu raznih girlandi, svjećica, vjenčića, umjetnih ili
pravih vijenaca od imele, gipsanih anđela, malenih ili nešto
većih djedova mrazova i njemu pripadajućih vilenjaka i
sobova. Na trpezi će se pronaći razne jestvine i nezaobilazni
kolači. Razmjenjivati će se pokloni. Najmlađi će s nestrpljenjem
očekivati veselog, bradatog debeljka u crvenoj odori koji će im i
ove godine donijeti poklon.
Sve će skupa kulminirati dovlačenjem i kićenjem izvjesnog drva na
kojem će se, već ovisno o ukusu aranžera, smjestiti nemali broj
raznobojnih, uglavnom staklenih kuglica, dok će se podno tog drva
u nekim domovima smjestiti jaslice – gipsena replika koja
prikazuje rođenje božanstva kojeg, među ostalim štuju – kršćani,
a zbog čijeg se rođenja i obilježava ta noć.
Kako je sve to počelo
Zbog kojeg se obilježava i slavi – Božić.
No jeste li se ikad zapitali koja je zapravo povijest
Božića? Zašto baš taj datum? Zašto baš u tom dijelu godine? Zašto
baš jelka ili bor, a zašto imela? Kako to da se baš u toj noći
spojilo rođenje čovjeka-boga i spuštanje crvenog bradonje kroz
dimnjak? Zašto pokloni i veselje?
Kada je sve to počelo?
Dame i gospodo, kako već duže vremena drugujem s njim, Vrag
mi ni ovaj put nije dao mira. Stoga mi dopustite da vam ispričam
priču zbog koje ćemo se morati vratiti unatrag u povijesti više
tisuća godina.
Zimski solsticij
U vrijeme kada nije bilo usiljenog halapljivog konzumerizma,
velikih trgovačkih centara koji nude šarene božićne artikle uz
nevjerojatne popuste, kada nije bilo šarenih papira u koje su se
zamatali pokloni, u doba kada nije bilo izmišljeno ni staklo
iz kojeg bi se mogla napraviti božićna kuglica, dok još nije ni
postojala ideja o dobroćudnom djedici koji sa sjevera u svojim
sanjkama, a koje vuku irvasi, ulazi kroz dimnjake
i uveseljava djecu. Vratit ćemo se su vrijeme kada nije
bilo struje zahvaljujući kojoj božićni ornamenti bliješte, u doba
kada je život bio kudikamo drugačiji.
Kada se nije baratalo nikakvim astronomskim pojmovima, niti se
znalo što je to – zimski solsticij ili suncostaj.
A upravo je taj suncostaj kriv za sve što se događalo
tijekom povijesti i što je dovelo do Božića.
Na dan zimskog solsticija Sjeverni je pol najudaljeniji od Sunca,
a južni mu je najpriklonjeniji. Sunčeve zrake okomite su na južnu
ili tzv. jarčevu obratnicu, tu zamišljenu kružnicu koja se nalazi
na približno 23,27 stupnja južne geografske širine. Južna je
polutka toga dana najviše obasjana i ljudima na toj polutki je
dan najdulji, a noć najkraća. Sa sjevernom je stranom priča
suprotna.
Gosečki kruh
Upravo su tu, na tzv. sjevernom dijelu Zemlje ljudi počeli
primjećivati, ali i obliježavati najkraću noć u godini. Svakako
jedan od najstarijih dokaza tome jest i Gosečki
krug – svojevrsni najstariji astronomski
oprervatorij, smješten u istočnoj Njemačkoj u
Sachsen Anhaltu, star najmanje 7.000 godina.
Dakle, još u doba neolitika ljudi su promatrali nebo, a kada
promatrate nebo iz središta Gosečkog kruga, Sunce će se vidjeti
točno za vrijeme izlaska i zalaska na zimski suncostaj.
Nešto mlađi rođak njemačkog kamenog kalendara je onaj
najpoznatiji engleski – Stonehenge.
Svakako ne bi trebalo biti ništa čudno što su ljudi u svojoj
najranijoj povijesti izrađivali upravo ovakve astronomske
promatračnice jer, uz ostala vidljiva obilježja dolaska hladnog
vremena, svakako je bilo bitno predvidjeti kada će nastupiti
zima. Trebalo je pripremiti zimnicu, zaklati stoku, kako bi se
opskrbili mesom, preživjeti hladne nadolazeće zimske mjesece koji
su po svim karakteristikama bili kudikamo gadniji od ovih kojima
svjedočimo danas.
Marduk i Tiamat
Od zore čovječanstva pa naovamo mnoge su se velike civilzacije,
na svoj mitološki način obračunavale sa zimskim solsticijem.
Primjerice, Babilonci su tada slavili
‘Zagmuk’ ilitiga početak godine. Bog
Marduk dvanaest bi se dana borio sa starom,
primordijalnom zmijom Tiamat, dok je konačno ne
bi pobijedio upravo na zimski suncostaj. Sunce bi se opet počelo
rađati.
Grci su tijekom prosinca slavili pobjedu
Zeusa nad bogom Kronom. Pa čak
postoje indicije kako su i Egipćani polagali
pozornost na suncostaj.
Pa, ipak, za pravi početak naše ‘Božićne priče’ trebamo
otputovati na Apeninski poluotok, u Italiju,
prošetati viama koje su na taj dan bile ukrašene vrpcama,
kolosalni su trgovi i forumi bili prepuni puka koji je s veseljem
potaknutim alkoholom klicao – ‘Io Saturnalia’.
Jer svi putevi vode u Rim.
(Nastavlja se)
> NAJDUŽA TIHA NOĆ (1) Donosimo priču
o povijesti Božića. Otkud jelka, Djed Mraz, pokloni,
veselje…