Organizirane su kreativne radionice, proslave rođendana te program pripovijedanja bajki Bajkaonica.
Savez društava ‘Naša djeca’ Hrvatske u
koordinaciji s Centrom ‘Rastimo zajedno’
organizira psihosocijalnu podršku za odgojitelje, djecu i njihove
roditelje iz potresom pogođene Banovine koji su privremeno
smješteni u Mariji Bistrici, Crikvenici, Vinodolu, Opatiji,
Lovranu i Rijeci, piše
Dnevnik.hr.
Za djecu Banovine koja su s obiteljima smještena u hotelu ‘Kaj’ u
Mariji Bistrici, Hotelu ‘International’ u Crikvenici te u
privatnom smještaju u Vinodolu, Opatiji, Lovranu i Rijeci
organizirane su kreativne radionice, proslave rođendana te
program pripovijedanja bajki Bajkaonica.
Društvo ‘Naša djeca’ surađuje i s Crvenim
križem, zahvaljujući kojem pravovremeno dobiva
informacije o tome gdje su smještena djeca iz potresom pogođenih
područja, a kojima je potrebna psihosocijalna pomoć.
Ima ih smještenih u Crikvenici, Mariji Bistrici, u Vinodolu po
privatnom smještaju, neki se polako vraćaju kući, a neki traže
smještaj za dalje. U pružanju pomoći i koordinaciji sudjeluje
jako puno podružnica Društva ‘Naša djeca’ iz Hrvatske.
Krešimir Plantak Večerin iz Društva ‘Naša
djeca’ Varaždin i Centra ‘Rastimo zajedno’ koordinator je
cijelog projekta.
Priča kako njihovi timovi za pružanje psihosocijalne pomoći,
a među kojima ima psihologa, pedagoga i odgojitelje, koji su
educirani dodatno za ovakvu vrstu podrške, počinju educirati
odgojitelje koji će raditi ili rade na području Petrinje, Gline i
Siska.
‘I odgojitelji su preživjeli traumu, mnogima su i domovi srušeni,
a imaju radnu obvezu i moraju na posao. Moramo ih naučiti kako da
se nose s tim. Oni neće znati pomoći djeci ako prvo ne prevladaju
svoje traume. Znate, ima ona uzrečica ‘samo sretan roditelj može
odgojiti sretno dijete’. Tako je i s odgojiteljima jer djeca s
njima provode jako puno vremena. Oni moraju naći svoju unutarnju
snagu i znati kako se nositi s traumatiziranom djecom, ali i
njihovim traumatiziranim roditeljima. Ključ je da prvo osnažimo
njih’, kaže Plantak Večerin te objašnjava kako je u prvoj fazi
planiran rad s odgojiteljima, a zatim s roditeljima koji budu
zainteresirani, pa onda i sa samom djecom.
‘Ovo je dugoročan projekt. Mi s terena imamo dosta različitih
informacija. Imamo i informacije da se dosta ljudi iselilo. Ovaj
bi projekt mogao trajati i do tri godine. Nadamo se prenamjeni
sredstava za projekt za koji smo trebali dobiti novac od
Ministarstva socijalne skrbi. Taj bismo novac onda mogli
preusmjeriti na ovaj projekt, kako bi se omogućilo tiskanje
edukativnog materijala i odlazak ljudi na teren’, dodaje Plantak
Večerin, koji trenutka nije dvojio treba li pomoći kod ovog
projekta. ‘
‘Vidite da se nešto dogodilo, imate znanje kojim možete pomoći i
znate da je ta pomoć potrebna. Odmah smo se organizirali i
započeli s radionicama kao prvom pomoći.’
‘Vijesti koje nam dolaze s terena su zaprepašćujuće i šarolike.
Roditelji se ne usude voditi djecu u vrtić, iako su vrtići koji
rade smješteni u zgradama koje su u dobrom stanju. Znamo za
slučaj djevojčice koja ne želi izaći iz automobila, iako je
njezina obitelj dobila kontejner, ali ona se osjeća sigurno samo
u automobilu. Manja djeca koja su skinula pelene vraćaju se u
njih. Ljudi se boje hodati ulicom jer ih je strah da im ne padne
crijep na glavu’, priča Plantak Večerin.
Cijeli tekst
pročitajte ovdje.