Organizirane su kreativne radionice, proslave rođendana te program pripovijedanja bajki Bajkaonica.

Savez društava 'Naša djeca' Hrvatske u koordinaciji s Centrom 'Rastimo zajedno' organizira psihosocijalnu podršku za odgojitelje, djecu i njihove roditelje iz potresom pogođene Banovine koji su privremeno smješteni u Mariji Bistrici, Crikvenici, Vinodolu, Opatiji, Lovranu i Rijeci, piše Dnevnik.hr.

Za djecu Banovine koja su s obiteljima smještena u hotelu 'Kaj' u Mariji Bistrici, Hotelu 'International' u Crikvenici te u privatnom smještaju u Vinodolu, Opatiji, Lovranu i Rijeci organizirane su kreativne radionice, proslave rođendana te program pripovijedanja bajki Bajkaonica.

Društvo 'Naša djeca' surađuje i s Crvenim križem, zahvaljujući kojem pravovremeno dobiva informacije o tome gdje su smještena djeca iz potresom pogođenih područja, a kojima je potrebna psihosocijalna pomoć.

Ima ih smještenih u Crikvenici, Mariji Bistrici, u Vinodolu po privatnom smještaju, neki se polako vraćaju kući, a neki traže smještaj za dalje. U pružanju pomoći i koordinaciji sudjeluje jako puno podružnica Društva 'Naša djeca' iz Hrvatske.

Krešimir Plantak Večerin iz Društva 'Naša djeca' Varaždin i Centra 'Rastimo zajedno' koordinator je cijelog projekta.

Priča kako njihovi timovi za pružanje psihosocijalne pomoći, a među kojima ima psihologa, pedagoga i odgojitelje, koji su educirani dodatno za ovakvu vrstu podrške, počinju educirati odgojitelje koji će raditi ili rade na području Petrinje, Gline i Siska.

'I odgojitelji su preživjeli traumu, mnogima su i domovi srušeni, a imaju radnu obvezu i moraju na posao. Moramo ih naučiti kako da se nose s tim. Oni neće znati pomoći djeci ako prvo ne prevladaju svoje traume. Znate, ima ona uzrečica 'samo sretan roditelj može odgojiti sretno dijete'. Tako je i s odgojiteljima jer djeca s njima provode jako puno vremena. Oni moraju naći svoju unutarnju snagu i znati kako se nositi s traumatiziranom djecom, ali i njihovim traumatiziranim roditeljima. Ključ je da prvo osnažimo njih', kaže Plantak Večerin te objašnjava kako je u prvoj fazi planiran rad s odgojiteljima, a zatim s roditeljima koji budu zainteresirani, pa onda i sa samom djecom.

'Ovo je dugoročan projekt. Mi s terena imamo dosta različitih informacija. Imamo i informacije da se dosta ljudi iselilo. Ovaj bi projekt mogao trajati i do tri godine. Nadamo se prenamjeni sredstava za projekt za koji smo trebali dobiti novac od Ministarstva socijalne skrbi. Taj bismo novac onda mogli preusmjeriti na ovaj projekt, kako bi se omogućilo tiskanje edukativnog materijala i odlazak ljudi na teren', dodaje Plantak Večerin, koji trenutka nije dvojio treba li pomoći kod ovog projekta. '

'Vidite da se nešto dogodilo, imate znanje kojim možete pomoći i znate da je ta pomoć potrebna. Odmah smo se organizirali i započeli s radionicama kao prvom pomoći.'

'Vijesti koje nam dolaze s terena su zaprepašćujuće i šarolike. Roditelji se ne usude voditi djecu u vrtić, iako su vrtići koji rade smješteni u zgradama koje su u dobrom stanju. Znamo za slučaj djevojčice koja ne želi izaći iz automobila, iako je njezina obitelj dobila kontejner, ali ona se osjeća sigurno samo u automobilu. Manja djeca koja su skinula pelene vraćaju se u njih. Ljudi se boje hodati ulicom jer ih je strah da im ne padne crijep na glavu', priča Plantak Večerin.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.