Magija i nadnaravne pojave oduvijek su golicale maštu brojnih ljudi. Naš je kraj bogat takvim pričama, a posebno su poznate one o ‘coprnicama’. Odlučili smo zaviriti u zapise koji nam otkrivaju kako se u ovim krajevima osuđivalo i mučilo ‘coprnice’, a ponekad su za vještičarenje bili optuženi i muškarci.
– Vještica se u narodu zvala ‘coprnica’. Prema svjedočenju starijih naraštaja, coprnice su bile seoske žene koje su se u društvu predstavljale kao sasvim obične, čak bi redovito odlazile na misu. No znale su jednim ružnim pogledom nekome donijeti nesreću, izazvati uginuće stoke, ali i izliječiti! Prema pričama, coprnice su letjele tako da bi se pretvorile u pticu ili bi jahale konja koji je u stvari zacopran muškarac. Okupljale su se noću na Ivanščici ili kojoj drugoj gori te se prepustile zabavi – rekla nam je Valentina Habunek, članica grupe ‘Varaždinskih coprnica’ i profesorica hrvatskog jezika.
Najstariji sudski proces protiv vještica koji smo pronašli potječe iz Varaždinskih Toplica iz 1585. godine. Proces se vodio protiv ‘copernica’ Kate Kavčijan, Urše Benečić i Dore Golub, a trajao je punih šest dana.
Tomislav Hruškovec u svojoj knjizi ‘Đavlu zapisane’ navodi kako ih je sugrađanin Matija Škof optužio za poprilično bizarnu stvar. Naime, kada se vraćao iz vinograda zahvatio ga je jak vihor, tako da se polumrtav jedva dovukao do kuće, gdje je puna tri dana bio bolestan odnosno nijem.
Spisi izgubljeni
Kad je, nakon što je ozdravio, ponovo otišao u vinograd, opet mu se dogodila ista stvar, samo ovaj put pred njim su se pojavile tri imenovane vještice, koje su ga dozivale da im se priključi.
Odmah nakon prijave počelo je suđenje te su optužene brzo priznale zločine. Međutim, spisi su izgubljeni pa nije poznato kako je zapravo proces završio.
Priznanja su se dobivala torturom, a prije same torture sud je provodio pokuse kojima se trebalo utvrditi je li netko vještica ili nije.
Pokusi su se izvodili tako da bi se optuženicu zavezali užetom oko struka i bacili u vodu, a ako je žena plivala to je sucima bio jasan dokaz da je vještica. Čak i ako bi potonula, nije joj bilo od neke pomoći, jer bi to samo značilo da pokus nije bio uspješan i optuženu bi i onako izložili torturi.
Isplivale na površinu
Jedan takav slučaj pokusa zabilježen je i u Varaždinu 1699. godine, kada je sud ‘vještice’ Margaretu Deušicu, Magdalenu Čulek i Doroteju Žganicu proglasio krivima samo na temelju toga što su kod testa vodom isplivale na površinu.
Neke od metoda mučenja koje su se koristile u Varaždinu bile su ‘palčenice’, u kojoj bi se palci ruku stavili između dviju metalnih pločica, koje bi onda pomoću vijaka stezale i drobile meso i kosti.
Nakon toga na redu je bilo vezivanje ruku, koje je izgledalo tako da bi se optuženici zapešća stezala konopcem, koji je jednim dijelom bio vezan u karici, dok je drugi dio vukao krvnik.
Španjolska čizma
Ako do onda optuženik ne bi priznao krivnju na redu je bila ‘španjolska čizma’, kojom bi se žrtvine noge stavljale između dva željezna oklopa obložena čavlima okrenutima prema nozi koje bi krvnik zatezao vijcima.
Čavli su doslovno trgali meso, a kako bi mučenje bilo efikasnije, krvnik je čekićem udarao po oklopu tako dugo dok žrtvi ne bi popucale kosti.
Broj pogubljenih nepoznat
Prema knjizi Vladimira Bayera ‘Ugovor s đavlom’, najpoznatiji slučaj takvog mučenja u Varaždinu je slučaj Nikole Dolovčeka, koji je osim optužbe za vještičarenje te da je prodao dušu vragu optužen i za prijetnje ubojstvom.
Prvo su ga mučili stiskanjem palaca, nakon toga su mu na nogu stavili ‘španjolsku čizmu’ i na kraju ga je dočekalo vezivanje ruku. Nikola ni jedan zločin nije priznao pa je na kraju optužen za prijetnje ubojstvom i pogubljen mačem.
Koliko je točno ljudi pogubljeno u Varaždinskoj županiji, nije poznato. Ljudi su u to vrijeme bili neuki pa su za sve probleme i nedaće optuživali coprnice te bi često pravdu uzimali u svoje ruke.
