Za načelnika Općine Vinica izabran je 2002. godine i prvih osam godina načelničku dužnost obnašao je volonterski.
Marijan Kostanjevac, rođen je u Marčanu 18. studenog 1961.
godine, od majke Jane i oca Stjepana. Sa suprugom Božicom imao je
dvije kćerke, Sanju i Nikolinu, dva unuka, Luku i Jakova te
unučicu Janu.
Osnovnu i srednju školu završio je u Marčanu, a odmah nakon
završetka srednje škole i stečenog zvanja poljoprivrednog
tehničara, počeo je raditi u PPI “Varaždinka”, gdje je radio 17
godina, od toga 15 godina na poslovima rukovoditelja.
Godine 1998. zaposlio se u privatnoj firmi Gumiimpex gdje je
također kao rukovoditelj, radio do lipnja 1999. godine. Tada je
počeo raditi u Varaždinskoj županiji na poslovima “stručnog
referenta u poljoprivredi” i gdje je ostao do 18.11.2010.
Za načelnika Općine Vinica izabran je 2002. godine i prvih osam
godina načelničku dužnost obnašao je volonterski, a kasnije je
postao profesionalac i sada je odrađivao svoj peti uzastopni
načelnički mandat. Od lokalnih izbora 2009. godine neposredno je
biran za načelnika.
Godine 1989/90. kao jedan od osnivača Hrvatske demokratske
zajednice u Varaždinskoj županiji uključio se u politiku iako
dotada nije bio član tadašnje partije. Na prvim višestranačkim
izborima izabran je za vijećnika ondašnje Skupštine općine
Varaždin. Kao HDZ-ov vijećnik Općinskog vijeća Općine Vinica
izabran je 1993. god što je bio sve do 2002. god. kada je prvi
puta izabran za načelnika Općine, a u međuvremenu je obnašao i
dužnost županijskog vijećnika izabranog 1997. god.
U vremenu agresije na našu domovinu aktivno i dragovoljno se
uključio u obranu, kao pripadnik 104. brigade i otišao na
Pakračko bojište, gdje je tada njegova brigada bila raspoređena.
2. prosinca 1991. god. upali su u četničku zasjedu gdje je zamalo
izgubio život. Nakon formiranja Domobranske pukovnije u Varaždinu
bio je preraspoređen u tu formaciju te je najprije postao
zapovjednikom satnije, a kasnije je bio zadužen i za druge
odgovorne poslove u pukovniji.
Nositelj je dvije spomenice i to spomenice Domovinskog rata i
spomenice Domovinske zahvalnosti, na što je bio izuzetno ponosan.
Kao prvi čovjek općine uspješno je konsolidirao zatečeno loše
financijsko stanje, izuzetno mali proračun i puno neriješenih
obaveza. Bio je ponosan što je sa svojim suradnicima, unatoč
problemima, uspio riješiti egzistencijalna komunalna pitanja u
čitavoj općini, od asfalta, vodovoda i ostale komunalne
infrastrukture, što su prvi u županiji uveli potpore za
novorođenčad, što je uvedeno sufinanciranje vrtića, pomoć
osnovnoškolcima kupnjom radnih bilježnica i likovnih mapa i
sufinanciranjem produženog boravka, što se potporama pomaže
studentima i srednjoškolcima deficitarnih zanimanja, što se
pomaže obrtništvu i poduzetništvu, obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima, svim udrugama, crkvi, športskim klubovima i
vatrogastvu koje u Vinici ima tradiciju dugu preko 130 godina.
A posebno mu je bilo drago što je pokrenut projekt Centra
kompetentnosti i revitalizacije Arboretum Opeka te je naglašavao
da je time postignut i njegov veliki politički cilj, da se
Vinica, uz bogatu kulturnu, obrazovnu i vjersku tradiciju,
pozicionira kao velik turistički potencijal s najljepšim
arboretumom, u ovom djelu Europe.