Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1926. U Varaždinu se rodio, u Aninoj ulici, Miljenko
Stančić, slikar. Otac Valent, željeznički činovnik bio
je rodom iz Jerovca, majka Marija iz Ivanca. U rodnom gradu
Miljenko Stančić završio je pučku školu i realnu gimnaziju gdje
mu je profesor crtanja bio akademski slikar Ladislav Kralj –
Međimurec. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je 1949.
godine. Prvi puta izlagao je na godišnjoj izložbi slikara i
kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja 1949. godine, sudjelovao je
na oko 400 kolektivnih i imao tridesetak samostalnih izložbi.
Izlagao je u Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Belgiji, Japanu i
drugim zemljama. Od 1961. pa do smrti 1977. godine Miljenko
Stančić profesor je na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Veliki dio
slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim
slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj
umjetnosti.
1.3.1878. Konstituirano je i počelo djelovati društvo za
tjelovježbu “Varaždinski sokol“. Za predsjednika
društva izabran je Slavoljub plemeniti Pump, sudski vijećnik, a u
radu je sudjelovalo 45 izvršujućih i 25 podupirućih članova.
Sokolaši su prvih godina vježbali na gombalištu u Graberju.
1.3.1716. Prvi puta se spominje novosagrađena kapelica
svetog Roka na kraju Zagrebačke ulice u Varaždinu.
Spomenuta je u izvješću zagrebačkog kanonika Singespielera.
Kapelicu su dali sagraditi Varaždinci u znak zahvale svetom Roku
kojemu su se molili da ih zaštiti od kuge koja je harala 1712.
godine.
1. i 2.3.1909. Nakon odluke gradskog poglavarstva da poveća
poreze na točenje vina, rakije i piva, varaždinski su
gostioničari proglasili štrajk. Sve gostionice u gradu
bile su zatvorene pa je to prisililo poglavarstvo da odustane od
povećanja poreza. Tako je štrajk gostioničara u Varaždinu bio
kratak i uspješan.