Najuspješnijem gradonačelniku glavnog grada, koji je rodom iz Varaždina, nije posvećena ni jedna ulica niti trg - ni u Zagrebu ni Varaždinu.
Facebookom se u ponedjeljak proširio tekst bivšeg saborskog
zastupnika Gorana Beusa Richembergha o
Peri Pirkeru, koji je bio gradonačelnik Zagreba
u periodu od 1963. do 1967.
Richemberghov tekst je, kako je pojasnio na Facebooku, napisan i
objavljen na njegovom Facebooku profilu još 2019. godine te je
dio opsežnog rada o zagrebačkim gradonačelnicima njemačkog
porijekla koji je objavljen u Godišnjaku Njemačke zajednice, a
uskoro će biti objavljen i u Richemberghovoj novoj knjizi.
Tekst je nanovo aktualiziran kao odgovor na uvriježeno mišljenje
dijela javnosti koja tvrdi da je Bandić za Zagreb napravio
ogromne stvari u više od 20 godina na mjestu gradonačelnika.
Naime, u Richemberghovom tekstu tvrdi se da je Pirker napravio
mnogo više u samo četiri godine.
Richemberghov tekst koji se širi o Peri Pirkeru donosimo u
cijelosti.
– Dugih 20 Bandićevih godina na čelu Zagreba najlakše je
vrednovati usporedbom s onim što je Pero Pirker, jedan od
njegovih prethodnika, učinio u samo 4 godine (1963. – 1967.)
Proučavajući učinke i doprinos razvoju grada Zagreba (od
1850. do danas) devetorice gradonačelnika germanskoga porijekla
došao sam do zaključka da je posljednji u nizu od njih
devetorice, po svemu najuspješniji i najsposobniji zagrebački
gradonačelnik svih vremena, bio čovjek koji je potpuno prešućen i
kojemu u Zagrebu (ali ni u njegovu rodnom Varaždinu) nije
posvećena ni jedna ulica ili trg (jest u Sesvetskom Kraljevcu i u
Slavonskom Brodu). U svome četverogodišnjem mandatu (postao je
gradonačelnik s 36 godina!) učinio je toliko toga da ne možete
vjerovati. Dovoljno je reći da je u njegovo vrijeme izgrađeno 26
tisuća stanova pa da se već zapitate kako i zašto o njemu ne
znamo ništa. Donesen je (prvi nakon Heinzelova) urbanistički plan
po kojemu je Zagreb isprojektiran za 950 tisuća stanovnika. Da
vam još kažem i to da je sagrađeno 35 škola i 6 dječjih vrtića, 5
novih velikih tvorničkih postrojenja i 2 velike farme, nova
gradska plinara, vodocrpilište u Maloj Mlaki, da je otvoreno više
od 270 trgovina (među kojima su bile i tri robne kuće Nama),
izgrađeno 30 km savskih nasipa, 100 km kanalizacijske mreže, novi
terminal i produžena pista zračne luke na Plesu, novi željeznički
most na Savi, cesta Zagreb-Velika Gorica, žičara na Sljemenu,
stalno postrojenje za klizalište na Šalati i kompleks sportskog
centra na Sveticama.
Kruna svega je činjenica da mu se u drugoj godini mandata
dogodila najgora poplava u povijesti Zagreba kad se jedna trećina
grada, u kojoj je živjelo 180 tisuća Zagrepčana, našla pod vodom,
a njih 10 tisuća ostalo je bez krova nad glavom.
Dakle, uz sve navedeno, morao je koordinirati i veliku akciju
zbrinjavanja postradalih, podjele humanitarne pomoći, čišćenja
grada i sanacije katastrofalnih posljedica poplave, što je vrlo
uspješno i učinio. Da je samo to odradio, trebalo bi ga pamtiti i
slaviti zauvijek. Tek kad vidite što je sve taj čovjek uspio
napraviti u samo 4 godine, od 1963. do 1967. godine, shvatite svu
mizeriju i jalovost mandata Milana Bandića koji je vodio Grad
skoro 2 desetljeća.
Pero Pirker je stradao je 1971. godine kao hrvatski
proljećar, a godinu dana kasnije je i umro u dobi od 45 godina.
Ta politička sudbina i prerana smrt pridonijele su da ga se
potpuno zaboravi i da ga ne spominju ni nakon 1990. godine –
stoji u tekstu.