- Fizički napadi na zaposlenike centara koji su prisutni već duži niz godina, a ne samo u ovo nemilo vrijeme te koji se sada pooštravaju i ozbiljna su prijetnja životima stručnih radnika centara, poručuju
Stručni radnici centara za socijalnu skrb Hrvatske poslali su u
utorak pismo Vladi Republike Hrvatske, predsjedniku Vlade
Andreju Plenkoviću, predsjedniku RH
Zoranu Milanoviću, ministru financija
Zdravku Mariću, ministru rada, mirovinskoga
sustava, obitelji i socijalne politike Josipu
Alardoviću, predstavnicima sindikata zaposlenih u
sustavu socijalne skrbi i ostalima u kojem su objasnili zašto su
nužne i žurne promjene u sustavu socijalne skrbi, piše
RTL.
U nastavku je pismo u cijelosti:
“Poštovani,
obraćamo se Naslovu pismom namjere kojim želimo
inicirati/potaknuti nužne i žurne promjene u sustavu socijalne
skrbi, prvenstveno u centrima za socijalnu skrb. Obraćamo Vam se
kao stručni radnici koji prepoznaju problematiku rada na
poslovima s javnim ovlastima, ali i problematiku življenja
stanovništva Republike Hrvatske. Isto tako, nadležnim
organizacijama (HKSR, HUSR, Sindikati) obraćamo se ovim putem
budući da ste nas, stručne radnike, zanemarili u novonastalim
okolnostima zagovaranja potrebnih promjena unutar sustava
socijalne skrbi, a što nažalost činite i duže vrijeme.
Nepostojanje političke volje za promjenama kao i isključenost
stručnjaka socijalne skrbi iz formiranja socijalne politike, ali
i ustrojavanja sustava socijalne skrbi, dovelo je do tragičnih
situacija kojima danas svjedočimo i kojima se ne nazire kraj i
to: ubojstva stručnih radnika centara za socijalnu skrb, “lov na
vještice” na društvenim mrežama, fizički napadi na zaposlenike
centara koji su prisutni već duži niz godina, a ne samo u ovo
nemilo vrijeme te koji se sada pooštravaju i ozbiljna su
prijetnja životima stručnih radnika centara.
Dakle, obraćamo Vam se iz kaljuže sustava socijalne skrbi budući
da stručni radnici centara za socijalnu skrb rade u uvjetima koji
onemogućuju rad, a to nije nepoznanica niti vladajućima niti
organizacijama koje zastupaju naša prava. Na ovom mjestu opet
ističemo:
1. Rad iznad propisanih normativa uz prigovor i na postojeće
propisane normative, a koji nisu u skladu s europskom
praksom. Slijedom rečenog, u okvirima propisanih normativa
nije omogućen rad s krajnjim korisnicima usluga (kako vremenski
tako i prostorno, odlasci na teren su povremeni i u situacijama
potrebe za poduzimanjem hitnim radnji), zanemaren je savjetodavni
rad, preventivne aktivnosti, onemogućeno je sudjelovanje
socijalnih radnika u kreiranju lokalnih politika (što radi načina
imenovanja ravnatelja, a što radi neprepoznavanja struke
socijalnog rada, znanja i kompetencija koje socijalni radnik ima
i kojima može doprinijeti razvoju i boljitku lokalnih i
regionalnih zajednica)
2. Rad u prostorno neprimjerenim uvjetima – nemogućnost
provođenja savjetodavnog rada u okolnostima postojanja jedne
telefonske linije na nekoliko stručnih radnika, a koji ujedno
istovremeno i obavljaju svoje poslove u jednom uredu; centri za
socijalnu skrb svoje prostore imaju unutar stambenih zgrada što
ukazuje na neadekvatne prostorne uvjete, nepristupačnost prostora
osobama s invaliditetom (nema rampi, dizala i sl.).
3. Molimo Vas da prve dvije točke promatrate u kontekstu – ŽURNO,
HITNO, NEODGODIVO, čiju provedbu tražimo do rujna 2021. god.
Ne smatramo da smo nerazumni u ovom traženju budući da je ta
potreba prisutna već nekoliko desetljeća, o istoj su vladajući
već donosili odluke, podizali i vraćali zajmove, za takav rad
primali plaće, a produkt svega je na kraju: sustav socijalne
skrbi kojemu je misija i vizija postojanja provođenje upravnog
postupka s ciljem priznavanja mahom novčanih prava, a koje u
europskim državama stanovništvo ostvaruje putem online obrazaca!
Slijedom rečenog podsjećamo na već raniji plan osnivanja Centara
za jedinstvena novčana davanja, a koji uključuje izmještanje
sljedećih poslova iz CZSS-a, uz naš dodatak o izmještanju
pojedinih poslova koji opterećuju i nepotrebno administriraju
posao socijalnih radnika te koji su nesvrhoviti u odnosu na
struku.
Pa tako:
– osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu i status
roditelja njegovatelja/njegovatelja – prava koja se
ostvaruju isključivo na medicinskom vještačenju osoba; postojanje
imovinskog cenzusa ne označava potrebu rada socijalnog radnika s
osobama koje ostvaruju predmetna prava; imovinski cenzus je
fiksna varijabla koju pronalazimo i npr. u privatnom sektoru,
mirovinskom sustavu, sustavu zdravstvenog osiguranja; postupak
koji opterećuje sustav socijalne skrbi i u dijelu priznavanja
prava, ali i preispitivanja prava (čl.112. Zakona o socijalnoj
skrbi) budući da predstavlja puko administriranje – prikupljanje
dokaza potrebnih upravnom postupku, bez osobitog korištenja
stručnih znanja, vještina, kompetencija odnosno bez potrebe za
završavanjem visokog stupnja obrazovanja;
– naknada do zaposlenja – uvjet je postojanje
karakteristike – osoba s invaliditetom i prijava kod nadležnog
zavoda za zapošljavanje; navedeno upućuje na postupak koji
opterećuje sustav socijalne skrbi u dijelu priznavanja prava,
preispitivanja prava (čl.112. Zakona o socijalnoj skrbi) budući
da predstavlja puko administriranje – prikupljanje dokaza
potrebnih upravnom postupku, bez osobitog korištenja stručnih
znanja, vještina, kompetencija odnosno bez potrebe za
završavanjem visokog stupnja obrazovanja;
– zajamčena minimalna naknada (izuzev jednokratnih naknada)
– budući da postupak predstavlja puko administriranje –
prikupljanje dokaza potrebnih upravnom postupku, bez osobitog
korištenja stručnih znanja, vještina, kompetencija odnosno bez
potrebe za završavanjem visokog stupnja obrazovanja.
U korelaciji s navedenim poslovima odnosno izmještanjem istih –
tražimo izradu projekcije raspoloživosti stručnih radnika za
obavljanje stručnih poslova sukladno drugim javnim ovlastima iz
područja zaštite obitelji i djece, odraslih osoba i skrbništva.
Osnovanim smatramo da je posao socijalnog radnika bitan/ključan
nakon ostvarivanja navedenih prava u tijeku kojeg vremena
socijalnih radnik i psiholog tj. stručni tim trebaju pratiti
dinamiku razvoja obitelji/korisnika u okolnostima postojećih
resursa, prilikom čega se nužno trebaju izraditi alati za
praćenje životnih okolnosti i to ne samo za obitelji s djecom
nego i za odrasle osobe. Isto tako, na ovom mjestu tražimo da se
izradi financijska konstrukcija koja bi bila dokaz za poduzimanje
potrebnih reformi koje ovim pismom namjere i zagovaramo, ali
ujedno i da se prikaže odljev odnosno učinkovito ulaganje
financijskih sredstava u odnosu:
– izdaci za osobne invalidnine, doplatke za pomoć i njegu,
status roditelja njegovatelj/njegovatelja i izdaci za smještaj
korisnika (bilo koje kategorije), a sve radi formiranja socijalne
politike i formiranja svrhovitog postupka
deinstitucionalizacije – ukoliko isto postoji, molimo Vas da
dokument bude javno dostupan cjelokupnoj javnosti; isto tražimo
kako bi se vidjela svrhovitost sustava socijalne skrbi i rad s
najugroženijim skupinama stanovništva – osobe s invaliditetom,
starije i nemoćne osobe;
– ulaganje u ustanove socijalne skrbi – posebice
ustanove koje pružaju uslugu smještaja; dovodi li izostanak
ulaganja do ugrožavanja korisnika sustava, ugrožavanja njihovog
psihofizičkog i mentalnog zdravlja odnosno zdravstvenog stanja
uopće; pod time mislimo na zapuštene ustanove koje dehumaniziraju
rad, a broj zaposlenika ne omogućava adekvatnu brigu i skrb o
najranjivijim skupinama stanovništva;
– izmještanjem spomenutih javnih ovlasti je li moguće
postojećim brojem socijalnih radnika dosegnuti željeni rad
sukladno normativima, odnosno da li je to okolnost koja bi
omogućila povećanje broja stručnjaka prisutnih u sustavu a koji
bi mogli obavljati poslove zaštite djece, mladeži, obitelji,
starih i nemoćnih, osoba lišenih poslovne sposobnosti/skrbništvo
– umjesto 700 socijalnih radnika, koji se spominju u javnom
prostoru, koliko bi u toj situaciji bilo potrebno zaposliti
socijalnih radnika?
Od drugih javnih ovlasti i problematike vidljive u sustavu
socijalne skrbi, navodimo i sljedeće:
– otpust iz državljanstva – potreba za detaljnijim
zakonskim uređenjem u smislu dostave podataka vidljivih u
evidencijama Centara;
– socijalne ankete – obzirom da Probacijski uredi
raspolažu svim potrebnim podacima o osuđenicima/zatvorenicima
smatramo efikasnijim i primjerenijim da dostavljaju potrebne
podatke vezane za socijalnu anketu sudovima;
– skrbništvo sukladno čl. 247. st.6. i st.7. važećeg
Obiteljskog zakona – ugrožavajuće za radnička i ljudska
prava zaposlenika centara za socijalnu skrb, onemogućeno
obavljanje redovnih poslova; dužnost skrbnika se obavlja i izvan
radnog vremena, koriste se privatni resursi za obavljanje
spomenute dužnosti (osobni automobil, novčana sredstva i sl.);
kako to da neposredno skrbništvo nije promatrano kroz prizmu
sukoba interesa s obzirom da je za posebno skrbništvo isto
navedeno kao zapreka u obavljanju dužnosti istog (npr. pokretanje
postupaka s ciljem stjecanja imovinske koristi štićenika u
situaciji kada je skrbnik osoba zaposlena u centru za socijalnu
skrb, a odluku donosi isti centar). Ovdje napominjemo da je
zatražena ocjena ustavnosti navedene zakonske odredbe, no nemamo
daljnje informacije o fazi u kojoj se nalazi navedeni zahtjev.
– naknada voditelju za provođenje mjera: mjera stručne
pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjera
intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o
djetetu – naknada je demotivirajuća, ponižavajuća i ne
odgovara težini odgovornosti i složenosti poslova koji se trebaju
obavljati unutar jednog mjeseca provođenja spomenute mjere;
Također ističemo teškoće vezane uz:
– socijalnu politiku – nedostaje suradnja državne
vlasti s lokalnom pri čemu bi se trebalo umanjiti namete vezane
za održavanje lokalne infrastrukture (naknada za uređenje voda,
isporuka plina, odvoz smeća, struja, telekomunikacijski troškovi
i sl.) koje lokalne zajednice i drugi pružatelji usluga nemilice
nameću svim osobama neovisno o imovinskom cenzusu; plan
suzbijanja energetskog siromaštva odnosi se samo na korisnike
zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, a isključene su
ostale korisničke skupine čiji su prihodi također niski pa čak i
na granici siromaštva; predmetnu problematiku navodimo budući da
se socijalni radnici susreću s poteškoćama rješavanja/zastupanja
takvih korisničkih skupina i u velikom broju slučajeva nismo
prepoznati kao stručnjaci koji zastupaju interese spomenutih
pripadnika društvene zajednice pa to dovodi i do velikog broja
ovrha i osobnog stečaja potrošača (sve u korist kapitalističkih
pružatelja usluga);
– međuresornu suradnju – posebice s liječnicima opće
medicine, pedijatrima, pravosuđem, predškolskim i školskim
institucijama. Ovdje ističemo nesuradnju pojedinih liječnika
primarne zdravstvene zaštite vezan e za čl. 238., st.1.
Obiteljskog zakona koji nalaže da su skrbnici dužni pribaviti od
izabranog doktora obiteljske medicine štićenika mišljenje o
stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne
sposobnosti, zasnovanog na mišljenju liječnika specijalista, a
čije je neizvršavanje podloga za pokretanje postupka promjene
skrbnika
– palijativnu skrb – susrećemo se s problemima hitnog
preuzimanja skrbi o osobama u potrebi palijativne skrbi pri
otpustu iz bolnica pri čemu udomiteljske obitelji ne mogu
zadovoljiti potrebe korisnika (nisu educirane niti raspolažu
potrebnim medicinskim aparatima za skrb o palijativnom bolesniku)
– nedostatak smještajnih kapaciteta u udomiteljskim
obiteljima, obiteljskim domovima i ustanovama socijalne
skrbi (kako za žurno priznavanje prava na smještaj za
maloljetnu djecu i palijativne bolesnike kao i osoba s
višestrukim oštećenjem zdravlja tako i za redovan postupak
priznavanja prava na smještaj)
– posebno skrbništvo – problematika je goruća utoliko
što posebni skrbnici ne stupaju u kontakt s osobama koje trebaju
zastupati u pojedinim sudskim postupcima i osobno ne sudjeluju u
sudskim postupcima (iz iskustva navodimo primjer kada se
sudac/sutkinja informira o posebnoj skrbnici koju nikada nije
vidio, te smo pitani je li je i naša suradnja s njima takve
vrste), ne dostavljaju izvješća centrima za socijalnu skrb,
– izjednačavanje skrbnika-roditelja i skrbnika-drugih
osoba – roditelje se stavlja u ponižavajući položaj
činjenicom da ih sustav promatra “s nepovjerenjem” te njihovu
skrb koja je do punoljetnosti djeteta bila adekvatna, sada nakon
punoljetnosti moraju podnositi izvješća, pod lupom su sustava
radi raspolaganja imovinom vlastite djece (kojom su do 18 godine
dobro raspolagali, a sada odjednom njihovi postupci nisu
usmjereni dobrobiti djeteta/osobe s invaliditetom jer od njih
tražimo da nam se pravdaju kroz izvješće).
Isto tako, edukacije i cjeloživotno obrazovanje stručnih radnika
nužno mora pratiti razvoj društva, a stručnjacima unutar sustava
socijalne skrbi (posebno socijalnim radnicima i pravnicima) nisu
organizirane kvalitetne edukacije koje obrađuju pojedine segmente
rada kojima bi se razvijala i međusektorska suradnja.
Takva zapuštenost sustava i stručnih radnika, između ostalog,
dovodi i do situacije da je rad centara neujednačen budući da
zakonski akti nisu konkretni, podložni su interpretacijama i
dodatno se time otežava rad. Nadalje, stručni radnici odlaskom u
obitelj, a radi provođenja postupka (mahom upravnog postupka), u
vremenu od 10 minuta do sat vremena provode vrijeme s korisnicima
na način da ispunjavaju zapisničke izjave, obrasce, izvješća i
raznorazne propisane formulare umjesto da se bave stručnim radom
s obiteljima i korisnicima u riziku, odnosno prevenciji.
Kao zadnje, ali ne manje važno, napominjemo da je za imenovanje
ravnatelja/ica i članova Upravnog vijeća, evidentno da je bitna
politička podobnost/simpatizerstvo/poznanstvo, a ne stručna
kompetentnost što dovodi do pitanja da li ustanovama upravljaju
stručne ili podobne osobe i koji je rezultat takvog upravljanja
ustanovama?
Gore navedenim istaknuti su “samo” gorući problem i teškoće sa
kojima se susrećemo u našem radu, a detektirali smo i mnoštvo
drugih problema, no njihovo rješavanje bi bilo u domeni uređenja
rasterećenog sustava.
Na kraju želimo istaknuti kako Vladi tako i Sindikatu te Komori
kako je dosta politiziranja našeg položaja i statusa te je
vrijeme da se počnemo svi zajedno baviti našim profesionalnim
dignitetom i dignitetom naših korisnika.
S poštovanjem i nadom u bolje sutra,
Stručni radnici centara za socijalnu skrb Hrvatske”, stoji u
pismu.