Šnjofao se burmut, uvlačio se fini duhan u nosnice, a rijetko tko je pušio. Bila su to takva vremena.
28.4.1832. U 83.godini na svojem imanju u Vidovcu kraj Varaždina
28.travnja 1832.godine umro je i sahranjen u vidovečkoj crkvi
Donat Lukavski, hrvatsko – slavonski podban. Studirao je i
diplomirao pravo u Trnavi, radio je kao veliki bilježnik
Zagrebačke županije, prabilježnik kraljevine, prisjednik
Kraljevskog sudbenog stola, za podbana je imenovan 1799.godine.
Od 1822.godine bio je kraljevski komesar u Varaždinskoj i
Zagrebačkoj županiji. Kao dobrotvor zaslužan je za gradnju nove
crkve svetog Vida u Vidovcu.
~~~
U vrijeme kada je Varaždin bio glavni grad Hrvatske u njemu je
otvorena 1774. godine prva radionica za preradu duhana u
vlasništvu Josipa Likovića. Tu manufakturu kupio je 1778.godine
Mihajlo Bračko, a 1831. godine duhansku radionicu otvara Franjo
Pust. U 19.stoljeću u cijeloj je državi postala poznata
varaždinska tvornica burmuta Ljudevita Tomazija. On je duhanske
listove mljeo, aromatizirao i tako dobivao prvorazredni burmut od
kojih se najskuplji prodavao po dvije forinte za kilogram dok je
onaj slabije kvalitete prodavan po 34 krajcara kilogram.
“Šnjofanje” burmuta, uvlačenje finog aromatskog duhanskog praha u
nosnice, sve do početka 20.stoljeća u mnogim je sredinama, pa i u
Varaždinu, bilo popularnije od pušenja duhana.
~~~
Prije pet i pol stojeća, 1454. godine, prvi je puta u jednom
gradskom dokumentu spomenuto postojanje hospitala u Varaždinu. U
zapisniku Gradskog poglavarstva zabilježeno je da je u veljači
1454. godine građanin Matija, po zanimanju kupalištar, darovao
vinograd varaždinskom hospitalu. U srednjem vijeku hospitali su
bili mjesta gdje se vodila briga o starima i nemoćnima te pružalo
utočište došljacima u grad. U početku su hospitale osnivali
crkveni redovi, a kasnije ih preuzimaju gradske vlasti. Prvi
varaždinski gradski hospital u kojem su bili smješteni bolesnici
i socijalno ugrožene osobe bio je u današnjoj Nazorovoj ulici,
zatim u Prešernovoj, dok je prva zgrada za bolnicu uređena 1859.
godine na uglu Vrazove i Hinkovićeve ulice.