The Dark Storyteller nastavlja svoju priču o porijeklu Božića kakvog poznajemo danas.

Nije prošlo puno vremena od kad su ljudi tijekom povijesti, spoznavši atsrološki fenomen poznat kao zimski solsticij, počeli graditi monumentalne građevine koje su zasigurno služile kao svojevrsni kalendari, a od kojih su tek neki ostali relativno čitavi sve do dan danas. Osim toga, toj su pojavi dodali i svoje objašnjenje, bazirano na politeističkom razmišljanju i prvim počecima dualizma u sklopu kojeg se dobro, koje predstavlja sunce, bori protiv zla, a koje je, naravno - mrak.

Vezana vijest:

The Dark Storyteller BOŽIĆ PRIJE BOŽIĆA (1) Drevne priče i legende o zimskom solsticiju

Tako su heroji i bogovi tijekom povijesti uzimali stvar u svoje ruke i borili se tijekom zimskih mjeseci protiv ktoničnih, mračnih i destruktivnih sila i uglavnom bi poginuli baš na solsticij, jer taj je dio u godini označavao početak zime, koja je u periodima prije nove ere, opet ovisno o dijelu planete, bila kudikamo gora od ove kojoj svjedočimo danas. Uskrsnuli bi na proljetnu ravnodnevicu.

Grčka Posidea

Sadržaj se nastavlja...

No ljudima također nije trebalo puno kako bi pronašli razlog i za zabavu u tom zimskom periodu. Među glasnijima u nazovi ‘partijanju’ bili su – stari Grci. Ionako skloni zabavama epskih razmjera, nisu zaobišli ni zimski solsticij. Imali su čak nekoliko manifestacija kojima su slavili solsticij, a jedna se od njih zvala – Posidea, i bila je to prilika za najrazvratniju zabavu. Čini se kako su Grci na solsticij gledali kao na početak, točnije – znali su kako će od toga trenutka dani biti sve duži. Trebalo je odati počast jednom od bogova njihova panteona, kako bi imali što je god moguće plodniju iduću godinu, a gdje bi mogli naći boljeg kandidata od boga koji je imao najviše djece – Posejdona. 

Zeusov je brat Posejdon bio bog mora i zemljotresa, ali su ga u nekim regijama Grčke vezali i uz plodnost. Žene bi te noći ili čak nekoliko njih provele plešući oskudno odjevene ili čak gole, mašući kolačima od kojih su mnogi imali oblik spolnih organa. Pile bi i pjevale, odašiljale bi lascivne poruke i zavodile bi pa ne bi prošlo puno, a već bi im se u toj suludoj zabavi pridružili i muškarci, nakon što bi zapalili krijesove, nastavljajući na taj način tradiciju paljenja vatre – toliko uobičajenu za mnoge proslave solsticija. Organizirani su i javni banketi, žrtvovane su životinje. Sve su svemu, nije se štedjelo u noći koja je uglavnom rezultirala i brojnim trudnoćama, a sve kako bi se zazvala plodnost i sreća.

Nešto se slično radilo i tijekom još jednog običaja, koji se zvao Haloea. U njemu su glavnu riječ imale Perzefona i Demetra – jedna je protiv svoje volje bila kraljica grčkog podzemlja, Hada, a druga, njena majka, je bila božica ratarstva i plodnosti.

Rimske Saturnalije

No nitko nije znao staviti naglasak na zabavu kao – Rimljani.

Njima svakako najomiljeniji dani bili su upravo oni tijekom zimskih mjeseci, a sve se vrtjelo oko, pogađate, zimskog solsticija, kada su se u starome Rimu slavile – Saturnalije. Ovaj običaj proizašao je još iz davnijih tradicija na ovome području i u ovoj kulturi, a vezan je uz prinošenje žrtava životinja bogovima tijekom zimske sjetve. Pa ipak, kako samo ime kaže, glavna je faca proslave bio Jupiterov otac i vjerojatno Etrušćanin podrijetlom, Saturn – bog plodnosti i usjeva.

Saturnalije su se u svojim počecima slavile tek jedan dan. Tek kasnije razvojem perioda kasne Republike (133. god. - 31. god. p.n.e.) proslava se protegnula na tjedan dana. S obzirom kako su u to doba Rimljani koristili Julijanski kalendar – Saturnalije su se počele slaviti 17. prosinca i proslava bi trajala sve do 25. dana u mjesecu, kada je po njihovom računanju vremena padao solisticij. U vrijeme Saturnalija sve je stalo. Nije se radilo, nije bilo nastave i svi su društveni obrasci ponašanja na neki način - suspendirani. Ljudi su u tom periodu počeli ukrašavati domove, uglavnom zimzelenim vijencima i ostalim zelenilom. No, osim domova, ukrašavali su i sebe. Odbacili bi tradicionalne toge i na sebe bi navukli šaerniju, elegantnu odjeću, u uglavnom crvenim ili zelenim nijansama. Boje su vam poznate?

Robovi tih dana nisu morali raditi. Čak, štoviše, mogli su sudjelovati u svim organiziranim svečanostima, a neki su vlasnici svojim robovima dopuštali sjedenje na čelu stola, što je u ostalim danima smatrano nezamislivim, a u nekim slučajevima i okrutno kažnjivim prijestupom. Zapisano je kako su u nekim slučajevima vlasnici čak i posluživali robove. Satrunalije su za mnoge stvarno bile razdoblje za poželjeti, jer tada se pjevalo, kockalo, pilo i jelo… I još nešto.

Običaj darivanja

Darivalo.

Stari su Rimljani imali običaj posjećivati jedni druge, pritom noseći poklone, među kojima su neizostavne bile svijeće ‘cerei’, a koje su simbolizirale povratak svjetlosti nakon solsticija. Posljednjeg bi dana proslave, a koji se zvao Sigillaria, jedni drugima darivali malene ljudske figure izrađene od terakote, koje su vjerojatno simbolizirale žrtve koje su se prinosile u korist plodnosti u neka davnija vremena. 

Nema dvojbe kako su Saturnalije bile najveseliji rimski blagdan. Proslave su bile toliko bučne da je stari dobri pisac Plinije izgradio jednu od prvih zvučno izoliranih soba, kako bi prigušio zvukove vesele rimske svjetine. Nije ostavio nikakva pisana traga o tome da li mu je uspjelo.

Pojava kršćana

Veselo i bučno, razvratno i razulareno, a sve sa ciljem proslave svijetla koje će tek doći, zazivanja očekivane plodnosti kako na polju tako i u obitelji – zimski je solsticij postao sinonim za ogromnu zabavu s pozitivnom porukom.

No na povijesnoj sceni pojavljuje se u početku jedna mala skupina ljudi, koja će zahvaljujući svojim uvjerenjima sve to promijeniti. Pa čak i oni na samim počecima svoga razvoja i sve većeg broja pristaša nisu bili sigurni kada je rođena središnja osoba njihovog panteona na kojem sjedi samo jedan bog. Na scenu su stupili kršćani i upali u zabavu koja je prije njih trajala nekoliko tisuća godina...

(nastavit će se)